Valja se čudo iza brda ili još jedna priča za javnost

Još tamo od početaka hrvatske samostalnosti slušamo priče o maksimirskom stadionu, a on je od tada pa do danas tek arhitektonski nagrđen do krajnjih granica i doslovno predstavlja opasnost po život.

Nema te vlasti, te stranke i političke opcije koja nije govorila o ruglu u Maksimiru koje treba srušiti i nanovo izgraditi nešto pristojno i moderno. Međutim, nema niti te opcije i vlasti koja je nešto konkretno po tom pitanju i napravila.

Godinama se Hrvatska, Zagreb i Dinamo sramote kada netko izvana dođe na Maksimir. Igrači, prateće osoblje, fotografiraju nešto što ne mogu vidjeti u svojim državama; stadion koji je u poluraspadu, gradilište na kojem se nešto posve nedefinirano u jednom trenutku počelo graditi pa se odustalo, u svakom slučaju nešto što nećete vidjeti niti u Africi.

Sinoć je glasnogovornik Vlade najavio kako će se krenuti s izgradnjom stadiona, ali držat ćemo se one da ćemo u to vjerovati tek kada dođu prvi bageri i započnu s poslom. Toliko je bilo tih najava, toliko obećanja, a ništa se nije dogodilo. Samo se prebacivala odgovornost s jedne na drugu pa na treću stranu, a u biti nikada nije postojala prava volja. Da je postojala, davnih dana na mjestu ovog rugla stajalo bi nešto zbog čega se ne bi trebalo crveniti pred svijetom.

Onaj koji bi trebao biti zainteresiran za to pitanje i naravno i upoznat, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, danas pak izjavljuje da on ne zna ništa o tome i da Grad traži rješenje prema kojem bi se Maksimir srušio i izgradio novi stadion.

Možda ćemo u narednim danima ili tjednima dobiti neke konkretnije informacije i planove što i kako, puno toga tu treba izdogovarati, odlučiti, morat će se i Dinamo privremeno preseliti, pronaći na nekoliko godina novi dom. U svakom slučaju, vrijeme će pokazati je li ovo još jedna priča za javnost ili se stvarno nešto događa.

Previše puta su se ljudi ponadali da bi se nešto moglo dogoditi, ali kada dođete na Maksimir i vidite zatvorenu istočnu tribinu koja tako sumorno stoji još od potresa 2020. godine, a da se nije napravilo baš ništa da se osposobi, kada osjetite miomirise iz sanitarnih čvorova, ugledate stup reflektora tamo gdje nije niti na jednom stadionu na svijetu, četiri različite "tribine" koje svaka vodi svoju politiku, sjedalice u sto nijansa plave, mreže ispod tribine da komadi betona ne ubijaju prolaznike...zar stvarno mislite da je nekog tko je moćan briga za ovaj "stadion"?

Vjerovat ćemo tek kada vidimo da se počelo s radovima. Čak i kada se nešto i dogovori, nikada nemojte podcijeniti hrvatsku birokraciju, prekoračenja u cijeni radova, tisuće usputnih problema... Pogledajmo obnovu u Zagrebu i na Banovini, vidite li vi u toj priči novi moderni stadion i obnovu raznih drugih dvorana, stadiona i borilišta? Živi bili pa vidjeli. 

FOTO: HINA/Damir SENČAR