Velika ekipa protiv one koja to tek želi postati

Pisali smo u najavama i reakcijama na pojedinačne utakmice Hajduka i Dinama kako su mnoge kritike na Antu Čačića neutemeljene, kako Dinamo protiv Hajduka treba pokazati tko je gazda u Hrvatskoj, ali i da Hajduk raste, postaje ozbiljan klub i momčad, kao i da nakon Superkupa mora vidjeti gdje još zaostaje za Modrima i to ispraviti.

Sve to se u neku ruku ponovilo i u prvom ligaškom derbiju koji je imao dosta velik ulog premda je tek na početku sezone. Hajduk je eventualnom pobjedom mogao na minus jedan uz dvije utakmice manje i došao bi u situaciju gdje sam u rukama drži priliku za odvojiti se rano, situacija u kakvoj nije bio valjda desetljećima.

S druge strane, Dinamo i Čačić nad sobom su imali mač sumnje koja nije nestala ni nakon Superkupa, a ni nakon uspješno odrađenog početka sezone u ligi i u Ligi prvaka. Kritike na igru nisu jenjavale premda je rezultat bio dobar i Modrima je trebala prava partija, kao i bijeg na plus sedam i lakše disanje u HNL-u na barem nekoliko tjedana.

No, više od svega, ovo je bio lakmus papir koji je pokazao tko je u Hrvatskoj prava, velika i europska ekipa, a tko je nešto što je tek u procesu pretvaranja u istu. Stigao je ovaj derbi između važnih europskih obveza za obje ekipe i Dinamo je tu pokazao kako se vrlo dobro i mirno snalazi.

Valdas Dambrauskas je pak pokazao da je za ove situacije i on, kao i čitav Hajduk, i dalje malo zelen. Nesumnjivo Bijeli žele smanjiti razliku u odnosu na Dinamo, doći u europskim okvirima gdje su Modri sad.

Da bi se to učinilo, Hajduk mora znati igrati u ritmu od dvije utakmice tjedno, ali iznad svega mora se ponašati kao velika ekipa kojoj bi ovo trebala biti svakodnevica. Ne mogu dvomeč s Vitorijom pa derbi pa Villarreal sve u nizu biti kolosalne utakmice i "ispiti generacije", Hajduk mora pronaći rutinu u takvoj situaciji jer to je ono što želi - biti u ovakvom ritmu i igrati s ovakvim ulozima svake sezone do proljeća.

Ne smije se zato Dambrauskasu događati da u derbi zbog rotiranja momčadi ulazi s novim sustavom i postavom koja dosad nije igrala zajedno, a dio problema ide na dušu i dvojcu Jakobušić-Nikoličius koji nisu u vezni red i na krila donijeli potrebna pojačanja i podršku kosturu ekipe.

Prijelazni rok nije gotov, ali samim pogledom na raspored još u lipnju moglo se vidjeti da će ova tri tjedna uvelike odrediti tijek sezone.

"Mi smo Hajduk, izgubiti 2:1 ili više je isto. Napali smo i kažnjeni smo, mislim da rezultat nije pošten, ali tako je kako je", rekao je Dambrauskas nakon utakmice i nikako se ne mogu složiti s tim.

Hajduku se jednostavno ne smije događati da, ako se želi naviknuti na guranje na dva fronta, bude ovako ponižavan. Možda oba poraza donose nula bodova, ali 2:1 i 4:1 protiv najvećeg rivala u jednom od ispita zrelosti svakako ne odaju isti dojam i ovakvo razbijanje ionako emocionalnu sredinu kakva je Split može baciti u stanje očaja.

Imao je Dambrasukas "po pravdi Boga" na poluvremenu vodstvo i jasnu sliku kako ne može nastaviti dalje po istome. No, kasnio je s promjenama na poluvremenu, a kad ih je napravio je u preslagivanju primio dva gola, kasnije se otvorio i dobio još dva gola zbog razbijenih linija. Manjak ravnoteže kroz cijeli susret, a pogotovo kad je Hajduk napao, kašnjenje s ubacivanjem još jednog igrača u indisponiranu veznu liniju, sama početna postavka, promjena koja je dotad sjajnog Awaziema ubacila u sredinu i potpuno ga smela. Sve su to velike greške i grijesi koje je Dambrauskas radio, a koje se na ovoj razini ne praštaju. I opet da se ponovi, ovo je razina na kojoj Hajduk teži uvijek igrati.

S druge strane, Dinamo i Čačić su pokazali da znaju kako se ponašati u ovim situacijama, još jednom su pokazali da su velika momčad koju se mnogo toga pita u domaćem okruženju. Napokon su se oni "refuli" od po pola sata ili 45 minuta protegnuli na gotovo cijeli susret i Dinamo je djelovao suvereno.

Od početka je pritisnuo i znao gdje stvarati višak i kako ga materijalizirati. Označna je lijeva strana Hajdukove obrane, tu su veznjaci te ofenzivniji Martin Baturina u trokutima s Ristovskim i Špikićem stvarali višak protiv Hajdukove postavke s tri stopera, potom je s krila išla povratna i od tuda su pala zadnja tri gola.

No, iznad svega, Dinamo je odavao dojam kao da je ovaj derbi još jedan dan u uredu. Svakako da su ove utakmice posebne, ali Modri nisu odigrali kao da su izgarali i pregorjeli u želji. Bili su dobro postavljeni, svakako željni i agresivni u duelu, ali su isto tako bili i mirni, nastavili po svome nakon primljenog gola i okrenuli uigranim akcijama i kirurškom preciznosti.

Sve ono što je Hajduk pokazao na Poljudu protiv Vitorije, sad je pokazano na njemu. Bolja igra i kontrola, nesretna golčina, ali i nastavak po istome i na kraju nagrada. Kako su Bijeli tad pokazali da su zrela ekipa koja raste, tako je sad Dinamo njima pokazao da ipak imaju još mnogo posla prije nego što postanu velika momčad kakva Dinamo jest.

Sigurno ništa u ovom stadiju sezone nije odlučeno, ali Čačić si je sigurno kupio par tjedana mira i povjerenja, osim ako se baš ne osramoti protiv Norvežana. Hajduku i nadasve Dambrauskasu ovo je velika pljuska, ali možda baš u pravom dijelu sezone i možda baš kao jedna lekcija gdje, što i koliko napraviti da bi se došlo tamo gdje je Dinamo sad. 

FOTO: HINA/Tomislav Pavlek