Veliki povratak Malčića

Svi su odreda u vinkovačkom taboru, uoči nedjeljnog gostovanja Sesveta u gradu na Bosutu, najavljivali nova tri boda, kojima bi se zaokružilo ovo vrlo uspješno razdoblje za nebesko-plave. Počelo je prije dva tjedna remijem protiv Dinama, nastavilo se zaprešićkom "tricom", prvom gostujućom ove sezone, a završnu "glazuru" dobilo je ovaj tjedan, kad su Vinkovčani "ubili dvije muhe jednim udarcem". Najprije su u srijedu, uz dašak sportske sreće, izborili plasman u polufinale Kupa, da bi u nedjelju pružili jednu od boljih ovosezonskih partija i potpuno zasluženo pobijedili goste iz Sesveta. Zbog tih sedam bodova u Vinkovcima se ponovno s užitkom priča u nogometu, tako da se gotovo više nitko i ne sjeća onog crnog niza od šest uzastopnih poraza. I koliko god smo onda, s razlogom, sipali kritika na račun igara koje nebesko-plavi prikazuju, toliko sada moramo napisati pozitivnih nota o igračima Stanka Mršića.

Vinkovački strateg je, nakon što je "otkinuo" dva boda Modrima na startu svog drugog mandata na obalama Bosuta, naglasio kako pristup iz te utakmice očekuje i u svakom sljedećem nastupu, bez obzira na ime protivnika. Svjestan kvalitete "robe" koju posjeduje u svojoj svlačionici, Mršić itekako dobro zna da je maksimalan pristup osnovni preduvjet za pozitivne rezultate njegove momčadi, a kao "krunski dokaz" toga može poslužiti dvoboj protiv Pomorca u srijedu. Poneseni pobjedom u Zaprešiću, nebesko-plavi su Kostrenjane dočekali u poprilično ležernom raspoloženju, a gostima je to bilo dovoljno da u Vinkovcima odigraju potpuno ravnopravnu utakmicu, te umalo iznenade favoriziranog domaćina. Usprkos prolazu u polufinale, Mršić je u svlačionici podario vrlo ljutu "jezikovu juhu" svojim igračima, koja je u nedjelju, na zadovoljstvo malobrojnih gledatelja, rezultirala izdanjem u kakvom su se Vinkovčani pokazali protiv Dinama i Intera - rastrčanom i nadasve borbenom.

Ipak, za pobijediti utakmicu, osim trke i borbenosti, treba i određena količina kvalitete, a nju nebesko-plavi imaju. Ne doduše u nekim enormnim količinama, ali ipak imaju. Sve opasne akcije domaće momčadi i ovog puta kretale su od odličnog Tomislava Pavličića, koji se definitivno prometnuo u prvu "violinu" vinkovačkog "orkestra". Uz bok Šlajfi u nedjelju je bio i Željko Malčić, dok su ostali svoj posao odradili kako se i od njih očekuje, disciplinirano i bez nekog velikog filozofiranja. Naravno, ne bi Husića "ubilo" da se ponekad odluči i na pokoje proigravanje prema naprijed, kao što bi i Baraban, s obzirom na "ono" napadač koje mu stoji u opisu radnog mjesta, mogao i koju loptu više poslati u protivničku mrežu, no dok god bodovi pristižu u Vinkovce njih dvojica će i za ovakve svoje predstave dobiti pljesak navijača, kao što je to bio slučaj protiv Sesveta.

I za kraj, riječ-dvije o svom nastupu zaslužio je i Željko Malčić. Najbolji strijelac nebesko-plavih u posljednjih je mjesec dana igrao ispod razine koju navijači od njega očekuju, no u nedjelju je, s "jednim i pol" pogotkom, ponovno potvrdio reputaciju "kralja šesnaesterca". Samo nekoliko dana nakon što mu je preminuo otac, Želja je smogao snage istrčati na travnjak i pomoći svojim suigračima, iako mu zasigurno nije bilo lagano igrati u takvom psihičkom stanju. Prepoznali su to i gledatelji na stadionu, koji su ga nagradili velikim pljeskom i ovacijama kada je, nekoliko minuta prije kraja utakmice, napustio igru. Nema sumnje, bio je to najemotivniji trenutak nedjeljnog vinkovačkog poslijepodneva...