Zagreb pokazao da zna i može

Nogometaši Zagreba sinoć su nakon sedam godina uspjeli s Kantride odnijeti puni plijen. Utakmica je, s gostujuće strane, otvorena puno bolje od one protiv Varteksa i nakon desetak minuta "ispipavanja" protivnika Zagrebaši su počeli davati naznake kako će bez kompleksa tražiti najavljeni pogodak. Još su bolje Pjesnici zaigrali nakon isključenja napadača Krstanovića, a u tom je periodu, do crvenog kartona domaćih, Zagreb pokazao koliko je fizički spremniji od Riječana. Osim trkački, gosti su vodili i na taktičkom planu, disciplinirano su se branili, no nisu propuštali priliku niti krenuti u napad. Jednu zbunjenost riječke obrane iskoristili su Mensur Mujdža i Mario Brkljača koji je, uz vratara Josipa Škorića, bio prvo ime susreta.

Uvodne su minute igru preselile u prostor između dva šesnaesterca s laganom dominacijom domaćina. "Bijeli" su napadači kao i u Varaždinu stajali prilično daleko od domaćeg vratara, a daleko su bili i krilni igrači od kojih se puno očekuje u novoj formaciji. Da kao proteklih godina, Pjesnici neće čekati ulazak u kazneni prostor da bi probali ugroziti suparnička vrata, pokazali su brojni udarci iz daljine koji bi im, s obzirom na profile pojedinih igrača, trebali biti prilično jako oružje. Nekoliko puta udarac iz daljine testirali su Davor Vugrinec, Ivan Parlov i sveprisutni Brkljača, a najbliže su pogotku bili u 15. minuti kada je, nakon ubačaja Pejića, gostujući kapetan pogodio vratnicu.

"Bijeli" je kolektiv sinoć na Kantridi položio prvi ispit ove sezone, no neki pojedinci još uvijek nisu "unutra". Prije svega se to odnosi na lijevog bočnog Vedrana Ivankovića, koji je nakon prva dva kola Zagrebova najslabija karika. Vrlo čudno za igrača kojem je ovo peta sezona koju starta kao član udarnih jedanaest. Na razini prošlosezonskih igara još uvijek nisu ni vezni Mujdža i Parlov, no i ta njihova slabija izdanja daleko su iznad onih Ivankovićevih. Za razliku od Varaždina, kapetan Brkljača i stoper Josip Mikulić svojoj su izvedbi dodali agresivnost i odlučnost u obrambenim zadacima i to se, posebno u slučaju bijele desetke, odrazilo na igru cijele momčadi. Osim što je davao ton igri "bijelih", Brkljača je neumorno radio i na sprječavanju napada domaćih.

Marko Kartelo sigurno je i rutinirano izlazio na kraj s većinom domaćih napada, dok je i desni bočni Zlatko Palčić odigrao mnogo sigurnije nego u prvom kolu. Tradicionalno dobro na Kantridi zaigrao je i Miroslav Pejić i stoga ne čudi što su napadi gostiju u većini slučajeva kretali s lijeve strane. Najpametnije i najodgovornije očekivano je odigrao najiskusniji Zagrebaš, Davor Vugrinec. Vugrinec je preuzeo odgovornost na sebe nakon isključenja Krstanovića te je u velikoj mjeri pomagao veznom redu te vršio pritisak na domaću obranu. Da njegovo vrijeme nije prošlo pokazao je činjenicom da je fizički spreman kao i bilo koji mlađi suigrač, a stalna će prijetnja svim budućim suparnicima biti i njegovi slobodni udarci.

Njegov kolega iz napada, Ivan Krstanović, daleko je od obećavajućih predstava iz pripremnog razdoblja. I dok je u prijateljskim susretima s lakoćom tresao suparničke mreže u prvenstvu teško osvaja i zračne dvoboje, koje bi zbog svoje visine i snalažljivosti morao dobiti. Baš kao i u Varaždinu, Krstanović je "požutio" i u Rijeci, no na svoju žalost, na Kantridi čak dvaput. Sva je tri puta opomenu bez problema mogao izbjeći. I dok, nakon dva uvodna kola, uz napadača "bijelih" stoji upitnik, on je u slučaju vratara Josipa Škorića potpuno izbrisan. Odgovor na pitanje koliko Zagrebova jedinica može više nije nepoznanica, Škorić je i u Varaždinu i u Rijeci pokazao svoj talent i maksimalno dobro zamijenio, teško zamjenjivog, Stojkića. Njegovo će odlično otvaranje sezone iz utakmice u utakmicu donositi sve više sigurnosti "bijeloj" obrani koja ima puno prostora za poboljšanje.

Marko Grgić, Josip Jurendić i Damir Džidić ispunili su zadaće koje su dobili svojim ulaskom, no niti jedan nije odigrao ništa što bi bitno utjecalo na igru gostiju. Unatoč pojedinačnim nedostacima i igračima koji su ostali dužni, pobjednik riječke utakmice kompletna je momčad. "Bijeli" su, bilo da je riječ o fazi obrane ili napada, kolektivno obavljali sve dužnosti i upravo je taj kolektiv najveći dobitak, jer na njemu trener Luka Pavlović i gradi momčad. Pjesnici su u prvome kolu pokazali nemoć gotovo na svakoj razini, no već su u Rijeci odigrali pametnije i na trkačkom i na taktičkom planu. Ipak, tek su dva kola iz njih, nedostataka i dalje ima i ne treba poletjeti nakon prvih osvojenih bodova. No za hrabrost u Rijeci svakako su zaslužili veliki pljesak.