Zbogom Europo!

Nosili su ove sezone bod(ove) iz Gradskog vrta između ostalog Šibenik, Zagreb, Rijeka, Slaven Belupo, no s izuzetkom susreta protiv Šibenika (prvog Steinbrücknerova susreta na klupi Osijeka op.a.) ne možemo se prisjetiti kada smo gledali tako bezidejan i jalov Osijek kao u susretu protiv Intera.

Teško da su i sami igrači Osijeka mogli poželjeti bolje otvaranje susreta od vodstva već u petoj minuti i tim je još teže objasniti zbog čega su, umjesto da im rani pogodak bude poticaj da još žešće krenu prema vratima gostiju, Osječani u nastavku susreta djelovali potpuno nezain teresirano, čak i preplašeno, kao da su oni momčad koja se bori za ostanak u ligi.

Iako je izostanak iskusnog Ive Smoje, čija prisutnost daje osječkoj momčadi prijeko potrebnu dozu agresivnosti, itekako bio vidljiv, što je po završetku susreta priznao i debitant na golu domaćina Ivan Vargić, to nikako ne može biti opravdanje za nezalaganje i nezainteresiranost koju je prikazala osječka mladost.

Ružno zvuči za jednu prvoligašku momčad, pogotovu za onu koja stremi natjecanju u Europi, ali Osijek je jučer uistinu djelovao poput 11 pojedinaca koji su prvi put zajedno na terenu. Uzalud je Tomislav Steinbrückner već do 65. minute napravio sve tri izmjene, jer kako je Osijek jučer igrao sumnjamo da bi i promjena svih 11 igrača nešto bitno promijenila.

Tako su Osječani, umjesto da s tri boda krenu u seriju lakših utakmica i održe izglede u utrci za četvtrim mjesto, šest kola prije kraja prvenstva praktički sami sebe doveli u poziciju da igraju za prestiž. Situacija je to u kojoj gube svi, no u konačnici najviše upravo igrači.