Zoran Vulić

Dvije godine nakon završetka igračke karijere preuzeo je klupu najdražeg mu kluba - Hajduka. Ta epizoda, pokazat će vrijeme kao i sve ostale, nije dugo trajala pa je na kraju sezone napustio klupu na koju je ponovno sjeo dvije godine kasnije i donio Hajduku naslov prvaka. Nakon pet godina vladavine Dinama, tadašnje Croatije, Hajduk je s Vulićem 2001. osvojio naslov prvaka Hrvatske, no potom odlazi iz Hajduka.

Ponovno - ne zadugo. 2002. se vraća u Hajduk i osvaja drugo mjesto te Hrvatski kup, a u sezoni 2003./2004. uspješno vodi Hajduk do tri kola prije kraja kada odlazi s klupe zbog neslaganja s upravom, a Petar Nadoveza rutinski dovršava posao i osvaja naslov prvaka koji je trebao s momčadi slaviti Zoran Vulić.

Njegov (zasada) posljednji dolazak/povratak u Hajduk dogodio se 2006. kada je vodio momčad predvođenu Nikom Kranjčarom i vrlo često dobivao ovacije splitske publike, ali sve se promijenilo u nastavku sezone kada je Kranjčar otišao, dobre igre prestale, a tribine ga počele vrijeđati pa je na Uskrs 2007. otišao s Poljuda.

2008. prvi put je vodio neki klub koji nije Hajduk, bio je to ruski Luč-Energije iz Vladivostoka, no loši rezultati brzo su ga vratili u Hrvatsku gdje nakon par kola sezone 2009./2010. HNL-a postaje trener Rijeke. No, Kantridu je napustio već u studenom, a u veljači 2010. godine preuzeo je klupu Istre, s kojom je zabilježio vrlo dobar start u proljetni dio sezone.

Na kraju iste sezone napustio je klupu Istre da bi potom, nakon što je klub u deset kola osvojio tri boda i bio posljednji na ljestvici, ponovno preuzeo klupu momčadi iz Pule. No ni ovaj put nije se dugo zadržao - samo do ožujka 2011. Kasnije je radio u Splitu, bio je izbornik mlade reprezentacije i sada je ponovno u Parku mladeži.