Bod nam dobro pristaje

Foto: Dragan Kovač

"Zanima me samo pobjeda!", zagrmio je ne baš ljubazni izbornik bugarske reprezentacije, Hristo Stoičkov. Iako će neki reći da mu ljubaznost i nije jača strana, te da mu nadimak "balkanskog šerifa" itekako dobro paše, Hristo će uvijek biti veličina. Ikona bugarske nacionalne vrste 90-ih, a uz to i legenda nogometnog giganta Barcelone možda više liči na kakvog okorjelog kriminalca s ulica Sofije, nego na nogometnu zvijezdu, no takav je kakav je, a narod ga naprosto obožava. I upravo u njegovom liku i djelu leži najveća opasnost, ali zasigurno i najveća prilika da iznenadimo domaćine, jer on je glavni motor ove momčadi, i ako on "pukne" i potjera cijelu ekipu na juriš, remi više ne dolazi u obzir, makar u njegovom slučaju, to je ravno porazu.

Pa što onda očekivati od ovog prekaljenog nogometnog profesionalca, koji je čak i na klupi još uvijek najveća zvijezda nacionalnog tima? Čim on uđe u sobu, svi Berbatovi, Božinovi i Petrovi postaju jučerašnja vijest, a njegove "kroz zube istisnute" rečenice postaju udarna vijest u cijeloj državi, a i šire. Dakle, što očekivati? Po mogućnosti sve. Apsolutno sve. Bio je veliki igrač i znalac, no nekako se još nije snašao u trenerskim vodama, i upravo bi tu Cico trebao poduzeti sve i nadmudriti Stoičkova, iako to neće biti lagan posao pošto Bugarin ljubomorno čuva prvi sastav za sebe, ne prepuštajući ništa slučaju.

Svakako, na njihovom golu trebao bi se naći Dimitar Ivankov, u najmanju ruku golman sumnjive kvalitete, koji trenutno brani za Levski iz Sofije, a zamijenio je dugogodišnjeg reprezentativca Zdravka Zdravkova. Prvi red ispred Ivankova također ne ulijeva previše sigurnosti, i svaki će vam bugarski navijač reći da je to ujedno i najslabiji dio momčadi (što nije ni čudno s obzirom da je Hristo otjerao sve naturalizirane reprezentativce, među kojima i standardnog stopera Pažina, dok Markov i Petkov,inače standardni braniči, nemaju pravo nastupa zbog žutih kartona). Uz Kirilova, stoperski par trebao bi činiti jedan od dvojice Stojanov - Valentin Iliev. Na lijevoj strani probleme bi nam trebao stvarati igrač Charltona, Radostin Kišišev, dok bi desno mogao operirati nama malo poznati Georgiev, igrač Slavije iz Sofije.

Foto: Davor Sajko

Vezni red Bugara sve je osim neopasan. Zavisno o taktici Stoičkova, tu bi sigurni trebali biti nogometaš Celtica, Stilian Petrov te mladi Yankov iz sofijske Slavije, dok bi na lijevoj strani, Martin Petrov igrao nekakvu polušpicu, što se pokazalo odličnim rješenjem protiv "vatrenih" u Maksimiru. Ukoliko će Hristo od prve minute krenuti va banque, onda bi desno mogao zaigrati Lazarov, ali osim njega postoje i "umjerenija" rješenja poput Alexandrova ili Yaneva, koji bi trebali preuzeti sredinu terena i tako onemogućiti našima bilo kakvo kombiniranje na njihovoj polovici.

Već na sam spomen napadačkog dvojca Berbatov - Božinov jasno je na kakvim će mukama biti Butina. Dimitar nas je već okarakterizirao kao njegove stalne "mušterije", dok je 18-godišnji Božinov, iako ne 100% oporavljen od ozljede, s 18 golova ove sezone u Serie A pokazao u kakvog će igrača tek izrasti. Obojica imaju "nos za gol" i nisu oni tipični centarfori koji "trunu" na rubu 16-erca i čekaju da ih vezni gurne u šansu, već trče i mijenjaju strane, oslobađajući tako prostor za nadolazeće iz drugog plana, Petrova i Lazarova.

Sve u svemu, Bugare nitko ne potcjenjuje i iako njihov poraz od Švedske na domaćem terenu izgleda uvjerljivo (0:3), domaćini su promašili nekoliko zicera koji su lako mogli promijeniti tijek utakmice, dok su protiv Mađara praktički igrali "viktoriju" na njihov gol, no i tu su ih neiskorištene prilike stajale bodova. U Sofiju nitko ne odlazi kao favorit, pa tako ni mi, ali ona otrcana fraza da "nemamo što izgubiti, ali možemo puno dobiti" ipak ne stoji. Pet bodova je puno i malo, i svaka pobjeda vraća domaćine u igru, dok mi u tom slučaju nemamo pravo na pogrešku u Maksimiru protiv Šveđana, tako da bi poraz trebalo izbjeći pod svaku cijenu.

Možemo li mi to? Ma naravno da možemo. Nije bitan rezultat, ne moramo ni "umirati od ljepote", sve što želimo je gol više od Bugara, ili barem bod. Kako doći do toga protiv napaljenih hordi diktatora Stoičkova i 40 000 krvoločnih navijača? Stvarno ne znam, ali bitno je da zna njih 11, a na koji način, to nas stvarno ne brine. Just do it Croatia, je najzrelija misao koja mi pada na pamet, ogroman transparent viđen pred odlučujuće utakmice s našim susjedima za Euro 2004, i bilo bi lijepo kad bi "vatreni" uzvratili istom mjerom (čitaj rezultatom), pa da polako počnemo tražiti hostele po Njemačkoj...