Ćirine ekshibicije i najteži poraz u povijesti

Nakon prva dva kola Europskog prvenstva 1996., prvog velikog natjecanja kojeg je naša reprezentacija izborila, Hrvatska je već osigurala prolazak u četvrtfinale. S dvije sjajne pobjede protiv Turske (1:0) i branitelja naslova Danske (3:0), "kockice" su nastavile impresivan hod iz kvalifikacija, gdje su bili ispred Italije i prvi od svih reprezentacija osigurali nastup među 8 najboljih na EP.

Portugalci su u međuvremenu remizirali s Dancima (1:1) i pobijedili Turke (1:0), pa im je protiv Hrvatske bila nužna pobjeda kako bi prošli u četvrtfinale ispred Danske, koja je u isto vrijeme pobijeđivala Tursku s 3:0.

No, umjesto igrača, "zvijezda dana" bio je naš izbornik Miroslav Blažević. Ćirina odluka bila je protiv Portugala odmoriti najvažnije igrače naše reprezentacije, pa su se na klupi našli Šuker, Boban, Asanović, Štimac i Jerkan.

Međutim, Portugalci su žestoko "zagrizli", već nakon prvih 45 minuta vodili su 2:0, a igra naše momčadi bila je vrlo loša. Mogućnost rezultatskog potopa prisilila je Ćiru da već na poluvremenu vrati u prvih 11 i Šukera i Bobana i Asanovića, no stvari ni tada nisu izgledale puno bolje.

Dapače, Portugalci su postigli i treći pogodak, osigurali prvo mjesto u skupini i plasman u četvrtfinale. Ćirin pokušaj da odmori osovinu momčadi doživio je potpun promašaj, jer niti su se Boban i društvo odmorili, niti je ostvaren dobar rezultat. Nakon utakmice izbornik je otrpio gomilu kritika, posebno novinara, iako je izbornik Danske, koja je zbog nonšalancije naše momčadi protiv Portugala ostala bez četvrtfinala, izjavio kako bi "u Blaževićevoj situaciji vjerojatno slično postupio".

Rasprave na temu je li Ćiro taktički pogriješio u toj utakmici trajale su još godinama, posebno iz razloga što nas je zbog toga u četvrtfinalu dočekala Njemačka i na krilima švedskog suca Sundella bolno izbacila s prve velike scene na kojoj smo nastupili.

Poraz u toj utakmici zapravo je najteži poraz hrvatske nogometne reprezentacije u njezinoj novijoj 15-godišnjoj povijesti. Još smo dvaput gubili s tri razlike. Prvi put igrajući s "reprezentacijom HNL-a" 1994. u Slovačkoj (1:4), te u Francuskoj 1999. na oproštaju Zvone Bobana (0:3), no to su bile prijateljske i natjecateljski nevažne utakmice. Tih 0:3 na Europskom prvenstvu u Engleskoj najteži je poraz koji je hrvatska nogometna reprezentacija pretrpjela u svojoj povijesti.

To bi morao biti veliki motiv današnjoj generaciji u subotnjoj utakmici. Da barem u prijateljskom ogledu uljepša međusobni omjer i najveću mrlju na reprezentativnim karijerama slavne "vatrene" generacije.