Dnipro - protivnik po mjeri

Klub je formiran 1936. godine kao Stal, a nakon II. svjetskog rata (1949.) najprije dobiva klasično komunističko ime Metalurg, a 1962. dobiva ime po rijeci Dnipro koja prolazi Dnipropetrovskom. U riznici ovog kluba nema mnogo trofeja, tu su tek dva osvojena državna naslova (1983. i 1988. u prvenstvu Sovjetskog Saveza), te kup bivše države iz 1989. godine. Pribrojiti se može i ukrajinski republički kup iz 1940.

Legenda ovoga kluba je nedavno preminuli trener Valerij Lobanovski, a od igrača valja spomenuti Protasova, Litovčenka, koji su bili i standardni u jakoj reprezentaciji SSSR koja je bila europski doprvak 1988. godine.

Tražite li u aktualnoj Dniprovoj igračkoj garnituri neka zvučnija imena, nećete ih naći. Iako su Ukrajinu u proteklih nekoliko sezona preplavili jeftini strani igrači, upravu Dnipra takav pristup nije zanimao, već se oslanjaju na vlastite snage. To je sastav koji pobjeđuje momčadskom igrom, kao i većina momčadi s krajnjeg europskog istoka, sastoji se od igrača s točno određenim "ovlastima" na terenu. Igrač zadužen za pogotke je Oleg Venhlynski, a kako se u nogometu uglavnom pamte golgeteri, tako se i ovaj 25-godišnji igrač proslavio.

Dnipro igra na stadionu Meteor u Boljševistskoj ulici, a kapacitet iznosi točno 24.381 sjedeće mjesto. Trener momčadi je Jevgenij Kučerevski, a predsjednik kluba je Jurij Aleksejev.

Nakon četrnaest kola ovogodišnjeg ukrajinskog prvenstva, Dnipro je treći s 29 bodova, iza razvikanih Šahtara i Dynama, a tri boda ispred četvrtog Metalurga iz Donjecka. Upravo sa Šahtarom, Dnipro je odigrao 1:1 u za sada posljednjoj utakmici lige.

Kad se već Dynamo pokazao prejakim za naš Dinamo, Dnipro to sigurno nije. Bit će to neizvjesna borba, ali nije prehrabro gledati na Zagrepčane kao na lagane favorite ovog dvoboja. Ovoga puta bi hrvatska kreativnost trebala nadjačati ukrajinsku radišnost.