Dobrodošli u plavi pakao...

"Najjači ste mogući protivnik, odlična momčad", sipao je komplimente trener koji je pola standardne momčadi ostavio na "Otoku", da se jadni ne bi prehladili na zagrebačkih 28. Bacio je oko na stadion, zagazio na travu i krenuo prema hotelu kako bi stigao osmisliti pobjednički govor prije večere, ako to uopće imaju u Hrvatskoj. Engleska "enklava" već hrče u sobama; sutra pobjeda i bris u civilizaciju...

A mi? To je već neka druga bajka. Europska. I nemoguća. Da ne bi. Dugo ih čekamo, predugo da bi se bojali. Kakva šansa, ući preko giganta u njihov dom, mjesto gdje su "prosjaci" poput nas poželjni ko' kuga. I baš zato, za inat njima i cijelom tom umišljenom šminkerskom društvu navaliti kroz glavna vrata, gdje ih najviše boli. Samo da im vidimo izraz lica; Dinamo Zagreb u četvrtom bubnju, kako to dobro zvuči. I to je jedini način. Bez okolišanja, drhtanja; odmah u glavu. Pa što bude. Ne dat im da dišu, ščepat ih za vrat od prve minute i krenut po taj prokleti gol. I još jedan.

Europa nam se smije, nogomet nam je pribijen na stup srama, a mi, budale, sanjamo o dva, tri, pet komada Arsenalu. Arsenalu čovječe. No, zar nije dobar osjećaj? Trnci prolaze, tribine luduju, Englezi na koljenima, urnebes na stadionu. Baš nas briga, budale smo, ali budale sa šansom. I nadom. I da dobijemo porciju u Maksimiru, razvalit ćemo ih u Londonu. Krenemo li sa strahom, kukavički zgužvani na svojoj polovici, objesili smo si sami uže oko vrata, pojest će nas.

Foto: Davor Sajko

I ovako nam prijeti katastrofa. Moguće je. Novo napucavanje s nogometne karte. Nema veze, navikli smo, preživjet ćemo još jedan udarac u rebra, trpanje u koš s Maltom, Farskim otocima i Andorom. Riskirat ćemo sve uvrede, ismijavanje, samo da im pokažemo da nije nemoguće. Da nije nemoguće nasmijat se velikom Arsenalu u lice i pljusnut ga i usred Londona. Besmrtno.

Ipak, znamo gdje smo daleko jači. Htjeo ti to ili ne, ponese te, kakav adrenalin. Ideš glavom gdje drugi ne bi nogom; huk od 40.000 grla kakav se rijetko viđa. Utakmica života, za tribine, za igrače. I kad se prolomi pjesma iz petnih žila i zagrmi stadion, krenite po tu pobjedu, pobjedu za najljepšu europsku bajku. Mi sanjamo, usudite se i vi...