Dojam: Europa će dati konačni sud

Sve navijače Dinama obradovala je predstava Kužeove momčadi protiv Rijeke, s uvjerljivih 4:1 zakaparen je treći Superkup, a više od ipak nevažnog trofeja pristaše Modrih razveselila je igra Eduarda i društva.

Teško je suditi o momčadi tijekom priprema, pa i na temelju pojačanja, pravo stanje stvari vidi se tek u 'pravim' utakmicama. Dinamo je, barem na papiru, trebao biti jači u odnosu na prošlu sezonu, Rijeka je, pak, ipak trebala biti slabija. Iako se često 'papir' ne pogodi sa stvarnošću, ovoga puta bilo je upravo onako kako se moglo očekivati.

Odlasci Vugrinca i Novakovića preveliki su hendikep za Skočićevu momčad koja niti jednog trenutka nije istinski bila u igri, bez obzira što je nakon Bolićevog pogotka nakratko bila u rezultatskoj neizvjesnosti. Dinamo je u svakom trenutku djelovao brže, kompaktnije, čvršće i jednostavno kvalitetnije, Rijeka u napadu nije napravila ništa, ili - gotovo ništa.

S druge strane, Dinamova ofenziva odigrala je odličnu utakmicu, a motori tog sustava bili su Etto i Modrić koji su trkom i probojnošću apsolutno nadvisili suparničke igrače te su bili pravi 'dinamo' Dinama. Kad se njima dvojici pridoda znanje koje su pokazali Vugrinec i Eduardo, pa polivalentnost Buljata i sasvim solidna igra Agića i Vukojevića u sredini terena, jasno je zašto Rijeka nije mogla parirati Dinamu.

Dinamo je promijenio sustav igre u odnosu na prošlu godinu, u Europi će, kao i protiv jačih suparnika u HNL-u (iako je nakon sinoć upitno koji su ti) igrati samo s Eduardom u špici napada, iza njega će biti Modrić i Vugrinec, a ispred četvorice u obrani stajat će Buljat i dvojica defanzivnih veznih - standarno su to Mamić i Chago, ali kvalitetnim rješenjem pokazali su Vukojević i Agić.

Ta ekipa svoju igru gradi gotovo isključivo na kombinatorici, gdje posebno briljiraju Modrić i Vugrinec, i to uglavnom izgleda vrlo dobro, ali dakako da ima svojih mana. Kako Eduardo nije tipičan centarfor već se i sam voli izvlačiti na stranu, nerijetko se dešava da Dinamo u sredini nema napadača koji bi u gol pospremao dodavanja iz sredine ili centaršuteve s krila.

Također, ostaje za vidjeti koliko je Dinamo kvalitetan u defanzivnoj igri. Rijeka nije imala snage ozbiljnije ugroziti Turinu pa se kvaliteta Ćorluke i Cvitanovića nije mogla objektivno procijeniti, jamačno je da će u Europi imati puno više posla. Sigurno je tek da će dolazak Nowotnyja poprilično ojačati posljednju liniju, dati Dinamu sasvim novu dimenziju u dijelu momčadi gdje je najtanji.

Što se, pak, vratara Turine tiče, kardinalnu pogrešku ne treba mu previše zamjeriti jer se takve stvari događaju i najboljim vratarima. Sreća u nesreći je što je Turina svoju pogrešku "potrošio" u relativno nevažnom trenutku, slična pogreška bi u Euopi mogla biti kobna za Dinamove ambicije.

A te ambicije su s razlogom velike. Ekranas je definitivno prepreka koju Dinamo mora preskočiti iako ne treba, odnosno ne smije olako ući u tu utakmicu. A sve nakon toga je pomalo i stvar sreće, prije svega ždrijeb 3. pretkola Lige prvaka. Objektivno, Dinamo bi mogao dobiti protivnika s kojim može igrati, ali i protivnika koji je - ipak jači.

U tom svijetlu, pred Modre ne treba stavljati nikakav pritisak glede Lige prvaka. Ako se ukaže prilika, treba je iskoristiti, ali ovom Dinamu imperativ mora biti ligaški dio Kupa UEFA. To natjecanje može biti sasvim dobra prilika Dinamu i da zaradi, ali i da osigura toliko željeno proljeće u Europi.

Što se Rijeke tiče, Skočića čeka vrlo težak zadatak. Pojačanja se još nisu uklopila, momčad još nije u pravoj formi, a želi li ispuniti ambicije Rijeka si ne može dopustiti tako spor ulazak u sezonu. Prilika za popravak lošeg početnog dojma stiže već idući tjedan, na Cipru Bijeli mogu izbrisati sve loše iz prve dvije ovosezonske utakmice...