Estonija - Hrvatska: Jedan, ali vrijedan

Foto: Dražen Patarčić

Hrvatska je uspjela, iščupali smo tri vrlo važna boda u Tallinnu, teško, mukotrpno, ali posve zasluženo i slatko. Devedeset minuta "nogometne destrukcije" u izvedbi domaćina skromnih kvalitetom, ali bogatih snagom na kraju ipak nije ostalo nagrađeno, jedan bljesak morao je proći, jedan centrašut morao je upaliti. Dogodilo se to u 77. minuti, kada je dotad prilično blijedi Miki Rapaić poslao sjajnu loptu pred Pooma, preskočila je naše napadače na prvoj vratnici i stigla do Nike Kovača, koji je "nanjušio" priliku. Glavom u padu u praznu mrežu, bilo je dovoljno za svakog hrvatskog navijača i u Tallinnu i pred TV ekranima, tri boda su u džepu, ljeto može početi!

Koliko će teško biti igrati protiv momčadi koja nema namjeru graditi, nego razbijati igru, znalo se i prije prvog sučevog zvižduka, a vidjelo odmah nakon njega. Prvu prigodu režirao je Srna u 4. minuti iz kornera, Babić je pucao prema vratima, Poom slabo reagirao, ali Olić nije uspio iskoristiti trenutak nepažnje domaćih. Prvi i jedan od rijetkih udaraca u okvir vrata Stipe Pletikose u prvom dijelu izveo je Oper u 11. minuti, no nimalo opasno. Drugi je stigao dvije minute kasnije, no Pletikosa je i ovu loptu lako pokupio.

Foto: Dražen Patarčić

U 20. minuti Rapaić je probio lijevi bok i ubacio loptu u sredinu, Olić je na prvoj vratnici bio prebrz, a na drugoj je M. Rooba bio brži od naših igrača. U 27. minuti Rapaić je nabacio loptu na glavu Prše, koji je neprecizno gađao. Dado Pršo bio je jedan od naših najboljih igrača, živ, opasan svih 90 minuta, radio je pomutnju u zgusnutim redovima ispred šesnaesterca Estonije.

U 37. minuti Olić se za kratko oslobodio estonske pratnje, ali je pucao preko gola, a idealan slobodan udarac Srne, nakon igranja rukom Piiroje, u 38. minuti Poom odbija u korner.

Na početku drugog dijela ipak nije došlo do pojačanja napada, izbornik Barić dao je još vremena složenoj koncepciji da pokuša probti čvrsti zid od 9 igrača Estonije. Jedini igrač koji je znao boraviti nešto duže na našoj polovini igrališta bio je Zelinski, koji se pak, s loptom sastao tek nekoliko puta. U 51. minuti Olić je prošao lijevom stranom sve do gol-aut linije i vratio Prši na udarac u sredinu, no napadač Monaca bio je blokiran u zadnji tren. Tri minute kasnije, uloge su zamijenjene, Pršo asistira Oliću, no ovaj oklijeva u udarcu i lijepa prigoda propada.

Foto: Dražen Patarčić

Rapaić prijeti iz slobodnog udarca u 59. minuti, a tri minute kasnije, Tomislav Marić prvi prvom kontaktu s loptom ima lijepu prigodu, no glavom puca pored vratiju. Domaći vratar Poom bio je najbolji igrač na terenu, u 69. minuti sjajno je reagirao na Šimunićev udarac glavom sa samo nekoliko metara, nakon kornera Rapaića. Nakon jedne neuspješne polukontre Estonaca, uslijedio je opisani pogodak i velika radost i olakšanje.

Od tog trenutka, Estonci su morali promijeniti taktiku i preseliti se prema naprijed, što su naši u nekoliko navrata mogli kazniti. Zašto nisu, krivac je uglavnom indisponirani Olić, koji je potrošio nekoliko lijepih kontri i prigoda da se utakmica riješi bez nervoze u zadnjim trenucima. A da Olić ne postane tragičar susreta pobrinuo se Stipe Pletikosa, koji je u četvrtoj minuti sidačke nadoknade sjajno obranio snažan volej Zahovaika sa dvanaestak metara. Krv se sledila u žilama svima hrvatskim navijačima u tom trenutku, no Pletikosa je još jednom pokazao visoku klasu i sačuvao zasluženu pobjedu.

Foto: Dražen Patarčić

Na kraju ove teške utakmice, koju ćemo sigurno vrlo brzo zaboraviti, moramo izraziti zadovoljstvo što je jedna teška prepreka ipak savladana i bilo bi zaista šteta da su nam Estonci oduzeli još poneki bod na putu prema Portugalu, jer danas nisu zaslužili ništa više od minimalnog poraza. Našima se zaista ne može ništa prigovoriti, borili su se i vjerovali i dok je bilo 0:0, udarali su "glavom o estonski zid", ali nisu posustajali, nisu gubili želju i energiju, željeli su taj pogodak i zaslužili su ga na kraju. Atmosfera u i oko reprezentacije ponovno je vrlo dobra, momčad konačno izgleda dobro i zaista - zaslužuje naše povjerenje. Sa zadovoljstvom ćemo dočekati jesen!