Gore ne može?

Foto: Davor Sajko

Debrecen - Hajduk 3:0, 5:0, Inter - Crvena Z. 1:3, Litex L. - Rijeka 1:0. To je epilog 3/4 pretkola koliko su naši odigrali ove sezone. Jedino je Rijeka ostala koja može preokrenuti rezultat u uzvratu i tako otići dalje. Iluzorno je očekivati da će Inter napraviti čudo na Marakani, a Hajduk je već na 'luftanju' od Europe. 0:3=0. Računica jednostavno zvuči, zar ne?

Istog časa nakon današnjih rezultata, po sportskim forumima su počele (a već kolaju dulje vrijeme) kako će naši klubovi voditi rovovske bitke protiv Azerbejdžanaca, Maltežana, Iraca etc. etc. Koeficijent nam kaže da će se to dogoditi tek za dvije godine (i to samo u UEFA Kupu), dok ćemo u Ligi Prvaka imati predstavnika u 2.pretkolu, sasvim sigurno. Za sljedeću godinu je redoslijed gotov (dovršava se na kraju prethodne sezone) i mi stojimo na 22. mjestu. Ako se dogodi katastrofa, ranking 2006. će reći da smo na 25. ili 26. mjestu. To ovisi, naravno, hoće li nas Šveđani prestići, jer ostali su, čisto u brojevima, daleko daleko ispod nas. No, jesu li po kvaliteti?

Tu prethodno navedena kukanja zaista drže vodu. Prošla su vremena kada su svi naši klubovi mlatili klubove iz te kategorije sa 5-6 komada u mreži. Hajduk, dapače, ispada protiv takvih, a ostali niti ne mogu na njih naići, iz razloga što sami imaju preslabi koeficijent. Koeficijent kluba se, da podsjetim, računa unazad pet godina, sa tom razlikom da se u njega ne ubrajaju bodovi iz pretkola, već od 1.kola pa nadalje (pobjeda 2 boda, remi 1). Rijeka u zadnjih pet godina, recimo, ima remi protiv Celte, Inter niti to. Dakle, na startu ih dočekuju teža iskušenja.

Ima li nade za nas? Svakako da ima. Mi, za razliku od Slovaka i Mađara, imamo blagoslov što nam se na našem tlu rađaju mnogi talenti. Problem je te talente profilirati i izgraditi od njih igrače koji će biti spremni odgovoriti izazovu Europe, koje se mi, kako nam izgledaju utakmice, jako bojimo. Nitko ne grize iz Europe, svi tamo daju sve od sebe i zato je iznenađenja toliko. Posljednje naše iznenađenje je bilo 2001/2002 kada je Varteks izbacio Aston Villu. Od onda je prošlo 4 godine. Od tada, na scenu su stupili Debrecen, Vallerenga, Teplice, Austria Beč, CSKA, jedan novi Partizan, Steaua se vratila iz ponora, sve su to klubovi koji su napravili nešto u europskim natjecanjima. Zašto mi ne bi to napravili? Zašto nam se mora ježiti koža od Debrecena, kada se koža drugih može ježiti od nas?

Foto: Bruno Karadža

Isključimo odmah manjak sreće prilikom ždrijeba/utakmica. Jedinu nesreću koje se ja mogu sjetiti je Fulham - Hajduk kada je Inamoto izbacio Neretljakovu loptu sa gol crte u 90. minuti. Ostalo sve, sva ispadanja u zadnjim minutama, glupavi jedanaesterci u 89. minuti, sve je to samo dokaz kako se kod nas ništa ne radi planski, već se živi od godine do godine. Nitko, izuzev Dinama, ali nešto kasnije o njima, ne razmišlja što napraviti u Europi. Osvoji se, recimo, 2.mjesto, ode pola sastava. Osvoji se, štoviše, naslov, odleti trener, rasproda se momčad ili se krene sa mladim snagama. Novac, Zakon o sportu, sređivanje odnosa HNS-a i klubova, pomoć države, ali iznad svega - rad i trud. Ozbiljan klub nije onaj koji će dozvoliti stupu obrane da ode tjedan dana prije utakmice i onda se pravdati kako 'je to bilo očekivano'. Moglo se izjaviti kako je 'nastup u Europi zapravo nebitan'. Ljudi, HNL nije sve, i dok ćete svi tako misliti, nadmetati ćete se sa Maltom, Albanijom i Makedonijom. A umjesto toga, velikani će posjećivati manje sredine kao 'Debrecen', 'Oslo', 'Teplice' i takve destinacije.

Sada, nešto o Dinamu. Tek se sada vidi koliko fali jedan klub koji se zna nositi protiv takvih 'neugodnih obaveza' drugih pretkola. Bilo je tu mnogo grešaka, daleko da nije, ispadalo se od protivnika manjeg imena nego u godinama Lige Prvaka, ali ostaje činjenica da bi bez Dinama Hrvatska odavna bila na marginama Europe. Ako ništa drugo, u Dinamu postoji vidljiva želja (makar uobličena u nerazboritom gomilanju igrača) za kakvim-takvim uspjehom u Europi.

Katastrofa? Ovog časa svakako je. Hoće li biti tako i sljedeće godine? Sigurno neće biti puno blistavija, ali gore od ovog zaista ne može. Mnoge zemlje su prolazile kroz sito i rešeto prije nego što su došle tu gdje jesu. Ali su došle do uspjeha samo radom, kvalitetnim radom. A kada se radi pošteno, služi i sreća u vidu ždrijeba/vratnica/odbijanaca. A onda dolaze prvotna iznenađenja, pa onda konstanta. Tako se radi u Europi. Mi još čekamo da naši nadležni to shvate.