Hajduk napada na Kup, Dinamo na duplu krunu!

Sva finala 1992: INKER - H.Građanski - 1:1, 1:0 1993: HAJDUK - Croatia - 4:1, 1:2 1994: CROATIA - Rijeka - 2:0, 0:1 1995: HAJDUK - Croatia - 3:2, 1:0 1996: CROATIA - Varteks - 2:0, 1:0 1997: CROATIA - Zagreb - 2:1 1998: CROATIA - Varteks - 1:0, 2:1 1999: OSIJEK - Cibalia - 2:1

Split je u tjedan koji mu donosi veliki okršaj Hajduka i Dinama već drugog njegovog dana, ušao sa tmurnim raspoloženjem. Nije razlog samo loša interpretacija proljetnog ugođaja na nebu, puno više splitske "dušebrižnike" boli još jedna sezona u kojoj se "onaj za koga se živi" već nekoliko kola prije kraja predao u borbi s najljućim rivalom za titulu prvaka. Već petu godinu kruna prvaka nije svraćala u grad podno Marjana, a što je najtužnije za vidjeti - sve se manje ljudi zbog toga uzbuđuje. Možda je posljedica loše stanje u čitavoj zemlji, drugačije brige koje muče "malog čovjeka", ali svakako udjela u tome ima i kronično loš završetak sezone najvećeg, najdražeg, možda bi bilo najpametnije reći i - jedinog splitskog sportskog kolektiva, barem u glavama navijača. U Splitu vlada pomalo čudno raspoloženje, gotovo je neprimjetno da se već za koji dan igra toliko čekano finale, protiv toliko "omrzlog" protivnika. Poraz "bijelih" u Rijeci samo je jedan od razloga, lagana letargija se zavukla u misli navijača, razloga je mnogo, i previše, pa je vrlo teško očekivati veću posjetu poljudskog stadiona u utorak. Nema onog "feelinga" kakav je znao biti u ovakvim utakmica u Splitu, ne bismo htjeli biti "zloguki prorok", ali usudili bismo se čak prognozirati i poluprazne tribine...

Prvenstvo je zaboravljeno, na stranu sva mazanja očiju glede "Slučaja Andrić" i eventualnog povratka bodova koji se nikad neće zbiti. Sve da se i dogodi - što će promijeniti? Ostaje Hajdukovcima još jedna prigoda, pokušaj osvajanja "utješne nagrade" - Kupa Hrvatske. Taj trofej neće nikako moći nadomjestiti dugo iščekivanu titulu, no mogao bi obojati aktualno stanje u klubu u barem nijansu življu boju, pa čak možda i spasiti poneku glavu prije Skupštine kluba koja je zakazana za 23. svibnja i koja se s nestrpljenjem očekuje.

Na drugoj strani, Dinamo je, čini se, prebrodio krizu, ili ju barem potisnuo u dubinu, ostavivši na površini samo ono što i jest najvažnije - učinak momčadi na travnjaku. Šesta titula je već u vitrinama maksimirskog stadiona, tri kola prije kraja, pa se u finalni sraz Kupa može ući sa puno manje tenzije i pritiska od svojih ovotjednih domaćina. I to je jedan od razloga zašto je zagrebačka momčad izraženi favorit ovog dvoboja, tim više što su se "modri" navikli osvajati trofeje, čak i titule prvaka - i onda kad igraju slabo.

Jasna Dinamova prednost je i u širini igračkog kadra, trener Marijan Vlak ima mnogo rješenja za sve eventualne situacije. Tomo Šokota je prvi strijelac lige (19) i biti će najveća opasnost za splitska vrata. Prosinečki nije poptuno spreman, no ipak će istrčati u Splitu, a u momčad se vratio i Igor Cvitanović, koji se nadavao golova protiv Hajduka u prošlosti. Petar Nadoveza protiv Dinama će momčad povesti tek peti put otkako je ustoličen, a manevarski prostor mu je puno ograničeniji nego kod njegovog kolege iz Maksimira. Najveći problem Hajdukove momčadi nije teško uočiti već na prvi pogled, splitskoj momčadi nedostaje jedan pravi napadač, gol-igrač koji bi realizirao sve ono što mu ponudi kreatorski tandem Leko - Musa. Ni Deranja ni Vučko nisu spremni za svih 90 minuta, prvi strijelac je nesretni Mate Baturina, koji je uz 13 golova pogodio gotovo isto toliko vratnica.

Nije lako previdjeti reakciju Hajdukovih navijača prema svojim "ljubimcima", već duže vremena poljudske tribine "bijelim majicama" spočitavaju manjak borbenosti i želje. No, teško je osporiti želju Hajdukovcima, i na njihovim je licima vidljiv grč, čak i lagani strah od lošeg rezultata, što zatvara krug neuspjeha i loših posljedica. Poznati su i porblemi Dinamovaca sa svojim najžešćim pristalicama, no ipak se očekuje podrška BBB-ovaca, poglavice iz susjedne Hercegovine.

Nadajmo se da će lopta biti u centru zbivanja, ne kao u ovom slučaju - sa strane (Foto: Sport Net Arhiva)

Dinamu je ovo osmo finale Kupa, prvo pod novim-starim imenom, završnu utakmicu propustili su tek prošle sezone, kada ih je senzacionalno u prvoj rundi izbacilo Dugo Selo. Međutim, statistika međusobnih dvoboja je na strani Hajduka, koji je u oba finala u kojima je sudjelovao - bio bolji od zagrebačke momčadi (1993. i 1995.). Ovo će biti treće međusobno finale dva najtrofejnija hrvatska kluba otkako se igra hrvatska liga, a međusobno su se Hajduk i Dinamo u ogledali i finalima Kupa bivše države, i to četiri puta. Rezultat je izjednačen, Dinamo je slavio 1963. i 1969., Hajduk je bio bolji 1972. i 1976. Hajduk je Kup bivše države osvajao u 9 navrata, hrvatski Kup dvaput, Dinamo je u Jugokupu slavio 7 puta, a 4 puta je osvajao "hrvatsko sunce".

Gledajući realnu sliku stanja, Dinamo je "papirnato" u ulozi favorita, no ne kaže se bez razloga da u Kupu ne pobjeđuje uvijek "papirologija". Hajdukovci će dati sve od sebe da konačno skrenu jedan trofej u prašinom pokrivenu trofejnu salu poljudskog stadiona, hoće li to biti dovoljno za uspjeh - znati će se nakon uzvrata u Maksimiru. Ipak, više od svega, važno je da utakmice prođu u sportskom ugođaju, bez incidenata i sukoba, da navijači prihvate ulogu "dekoratera", a ne da budu prva vijest u svim izvještajima. Dovoljno smo loših stvari gledali ove sezone u i oko hrvatskog nogometa, pokušajmo se nadati da će barem finale Kupa produžiti nadu u bolje sutra "najvažnije glavne stvari na svijetu". Neka bude spektakl i neka pobijedi - hrvatski nogomet!