Ispuhani derbi

Igrači Dinama "navikli" na slavlja (Snimio: Dražen Patarčić)

Nažalost, što se tiče igre i nogometa, tu bijeli ne stoje nimalo dobro. Nakon neoprostivog gafa administracije protiv Hrvatskog dragovoljca, Hajduk se našao u ponoru iz kojega će vrlo, vrlo teško biti pronađen izlaz. Sve kazuje kako je Dinamo favorit, a ako plavi zabilježe pobjedu, vjerojatno će "udariti novi pečat" na iskaznicu naslova prvaka. Od ovog se susreta očekivalo daleko više, ali nakon svih turbulencija i podbačaja Hajduka, čini se da ne moramo previše razbijati glavu oko toga tko je bliži pobjedi.

Činilo se da će sve izgledati daleko drugačije, za hrvatski nogomet ljepše. Hajduk je imao 4 boda prednosti nad Dinamom, snivao je snove o tome "kako će baš u Maksimiru zakoračiti prema naslovu", očekivao se pravi dvoboj... Zaista, imali smo sve preduvjete za derbi. Derbi u punom smislu te riječi. Nažalost, aljkavost, neprofesionalnost, ili ako baš hoćete - neznanje u Hajduku - sve je promijenilo.

Nakon što je Srđan Andrić protiv Hrvatskog dragovoljca "zamutio vodu", nastupivši sa tri javne opomene, derbi je krenuo u sasvim drugom smjeru. Počelo se raspravljati o tome hoće li Hajduku biti oduzeti bodovi, odnosno kojim će rezultatom biti registriran susret. Na kraju je Ante Martinac presudio (je li to konačna odluka?!) i registrirao utakmicu rezultatom 3:0 za - "dragovoljce". U Hajduku su "dobili osip", počeli su spominjati urote, traže krivca tamo gdje najmanje treba, umjesto da se okrenu sebi.

Istina je da u pravilniku HNS-a nigdje izričito ne stoji kako se kartoni prenose, ali to nikako ne može opravdati odgovorne ljude u Hajduku. Da stvar bude još gora, protiv Cibalije je Hajduk otišao u krivom smjeru, osvojivši bod ravan porazu. Zato u Zagreb ne putuje nabijen samopouzdanjem, već se, priznao to ili ne - boji Dinama. Istini za volju, taj prikriveni strah bijelih nije nimalo bez podloge.

Hoće li biti prilike za ovakva slavlja Hajdukovac na Maksimiru ove subote? (Snimio: Dražen Patarčić)

Naime, ako Hajduk opet izgubio u Zagrebu (kada je uopće zadnji put dobio?), Dinamo će, izvjesno je, još jednom prigrliti trofej namijenjen najboljoj nogometnoj družini u državi. Možda će se nekome ovakva konstatacija učiniti preuranjenom, ali ako samo malo bolje razmislite morat ćete se složiti. Dinamo je u uzlazu forme, Hajdukova se spušta, bolje rečeno Hajduk uopće nema igre. Do sada su pobjede prikrivale slabosti, ali nakon poraza od Osijeka, pa "žutila" protiv H. dragovoljca, te remija protiv Cibalije, imunitet bijelih je nestao. Opterećeni lošom igrom, lošim rezultatima, propustima administracije, pričama o uroti, prvotimci Hajduka su izgubili ono najvažnije - vjeru u sebe! Nikome nije lako kada u samo nekoliko kola istopi prednost od 4 boda i dozvoli rivalu da ga pretekne. Da je Hajduk, kojim slučajem, na maksimirski derbi otputovao sa ta 4 boda viška, onda bi priča imala sasvim drugačiji ton. Ovako, sve kazuje kako je Dinamo apsolutni favorit.

Puni sjever dočekat će ponovni derbi Dinamo - Hajduk (Snimio: Danijel Luketić)

Nije nevažno reći da Marijan Vlak raspolaže daleko većim brojem kvalitetnih igrača nego Ivica Matković. Objektivna procjena igračkog kadra, izražena u postocima iznosila bi otprilike 60% - 40 na "plavoj strani". Definitivno je jasno kako "plave bluze" imaju veću kvalitetu. Hajduk bi svoju šansu mogao tražiti u onom poznatom "dišpetu", kažu mnogi. No, ni to više ne krasi "majstora s mora" kao nekad. Neki kažu da će Slaven Bilić biti prevaga na strani južnjaka. Jasno, Bilić je ekstra klasa, igrač koji je "tata" svima, ali isto tako stoji i teza da Bilić (pre)dugo nije igrao. A jedan igrač, k tome još obrambeni, ne može sam odlučiti ovakvu utakmicu.

Razmišljanja u dva tabora su sasvim oprečna. Plavi s pravom mogu biti nabijeni pozitivnom prepotencijom, dok su bijeli i te kako uzdrmani, veliko je pitanje koliko su oni zapravo spremni s psihološke strane. Nećemo Hajduk unaprijed pokopati, jer ovdje se ipak radi o nogometu koji je apsolutno nepredvidljiv, ali, činjenice kazuju da Torcida nema baš previše razloga za optimizam.

Torcida se devet godina nadglasavala s "ilegalcima" BBB

Jedina stvar koja nas u svemu mora razveseliti jesu tribine. Nakon devet godina, opet ćemo gledati Dinamo i Hajduk. Mamac zagrebačkoj publici više nije potreban, godine "ilegale" za Bad Blue Boyse su prošlost, ova utakmica im je najbolja prilika da još jednom pokažu kako maksimirske tribine nisu "pokojne". Ni Torcida, naravno, neće podbaciti, najžešći Hajdukovi drukeri su u Zagrebu uvijek brojni i glasni. Za taj, navijački dio ne trebamo se plašiti, tu će sigurno biti dovoljno "dima" i mirisa pravog derbija. Teren je nešto drugo, o mnogo toga ovisi kakvu ćemo utakmicu gledati. U svjetlu događanja u proteklih tjedana dana jedino što se nama čini kao neizbježno jest nervoza. U Hajduku su sada kivni na "cijeli svijet", možda im to i pomogne, jer se iskupiti mogu samo na travnjaku. Žalosno je da klub-institucija poput Hajduka sebe dovede pred zid, ali ne toliko zbog loše igre koliko zbog greške u koracima kada je riječ o papirologiji.

Tko zna, možda bijeli upravo na najtežem ispitu uskrsnu, možda baš Dinamo bude njihova prekretnica. Bolji scenarij vjerojatno ne postoji, pobjeda Hajduka nad Dinamom opet bi sve izokrenula. Najbolji se poznaju kada je najteže, stara je poslovica. Ako Hajduk već želi biti najbolji u državi, onda mu ne preostaje ništa drugo negoli rušenje maksimirskih zidina. Samo takav rasplet ponovo će igrače trenera Matkovića gurnuti natrag na pobjednički kolosijek. Ukoliko pak bijeli izgube, onda su snovi o naslovu prvaka još jednom grubo razbijeni. Šanse im nisu velike, Dinamo je, rekosmo, objektivno favorit, ali Hajduk usprkos svemu mora juriti pobjedu. Jedino ih ona ostavlja u životu...