Je li fizički pad - "logičan"?

Lijepo je bilo gledati dominaciju naše mlade reprezentacije u prvih 45 minuta beogradskog susreta, no sve je to izgledalo previše dobro za rezultat koji je bio na semaforu. Stoga je bilo i prilično lako predvidjeti da će drugo poluvrijeme ponuditi drugu priču. Posebno iz razloga što naša reprezentacija nije toliko bolja od SiCG, da bi se od nje moglo očekivati dominaciju tijekom svih 90 minuta, posebno ne na "vrućem" terenu poput beogradskog.

Ipak, zanimljivo je objašnjenje "izbornika s daljinskim" Slavena Bilića, koji je za pad u drugom dijelu proglasio "jedino logično objašnjenje - fizički pad naših igrača". Koliko je zaista primjereno za jednog profesionalnog nogometaša (a to svi ovi, makar relativno mladi - jesu), uopće spominjati logičnim činjenicu da u svojim ranim dvadesetima nemaju snage za 90 minuta žestokog ritma?

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Zamislite da jedan fizički radnik koji radi desetak sati dnevno (umjesto sat i pol) otiđe s posla oko podne i kaže kako je "jedino logično objašnjenje to da se umorio" . Ja stavljam svoje novce na to da bi takav sutra tražio posao na nekom drugom mjestu i teško da bi dokoni "glamurozni" magazini raspravljali "koju je to manekenku povezao s posla u svom novom BMW-u?".

Nije stožer mlade reprezentacije kriv što im igrači ne mogu izdržati 90 minuta žestoke trke, krivi su njihovi klupski "učitelji", ali i njihova nezrelost da shvate da ukoliko ne mogu pretrčati barem onoliko koliko može Darijo Srna, ni jedan od njih neće još dugo voziti svoj "metalic" BMW.

Što se tiče uzvrata u Velikoj Gorici, u prvi plan se ističe činjenica kako "makar imamo loš rezultat, prvih 45 minuta dokazalo je da smo bolja momčad". Zatim i "protivnik će igrati bez četiri vrlo važna igrača".

Optimizam je dobar, da budem iskren i ja u dnu duše "navijački" vjerujem da Hrvatska može proći ovu posljednju prepreku i otići na EP, ali tu činjenicu ne temeljim na gore spomenutim konstatacijama.

Najprije, ako je prvih 45 minuta pokazalo da smo bolja momčad, što je pokazalo drugih 45, od čega smo 16 minuta igrali s jednim, a više od 20 s dva igrača više? Osim činjenice da nemamo snage za visok ritam 90 minuta.

Drugo, ako u Velikoj Gorici i neće biti Lazovića, Jankovića, Vukčevića i Krasića, svejedno će na njihovom mjestu biti četvorica novih igrača, koji će imati isti motiv kao i spomenuti. A uz to i dva pogotka prednosti u džepu, koji će im omogućiti da se komotno povuku na svoju polovicu i čekaju na još neki trenutak u kojem će bljesnuti opasni Mirko Vučinić.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Daleko od toga da Hrvatska nema šanse, no ovog puta igrači će morati pružiti nešto više od onoga što su pokazali u Beogradu. Makar su 45 minuta igrali vrlo dobro, utakmica se dvostruko duže i ne kaže se slučajno kako se "na kraju mrtvi broje".

Prva utakmica pokazala je da Hrvatska ima bolju momčadsku igru, no pokazala je i da u momčadi SiCG postoje igrači koji svojim jednim potezom mogu riješiti utakmicu. Vidjeli smo da reprezentacija SiCG nije ništa kvalitetnija od naše, ali smo vidjeli i da su naši obrambeni igrači sposobni napraviti neoprostive pogreške.

U čemu onda leži optimizam? U činjenici da su igrači SiCG još uvijek igrački nezreli i mogli bi podleći žestokom pritisku (makar i na stadionu Radnika u 14 sati...), iako su u godinama u kojima neki svjetski igrači već broje svoje milijune i blistaju na najvećoj sceni. No, manjkavost ove teorije je što ni hrvatski nogometni dvadesetogodišnjaci nisu ništa posebno psihički i fizički stabilniji od srpsko-crnogorskih...

Riječ-dvije i o sucu. Austrijanca Fritza Stuchlika najprije je hrvatska javnost privržena "teorijama urote" popljuvala zbog toga što su navijačkom subjektivnošću zaslijepljeni Zdravko Mamić i komentator HRT-a Ivan Blažičko pred TV-kamerama osuli "drvlje i kamenje" po njemu nakon (čistog) jedanaesterca kojeg je sudio Dinamu protiv Heerenveena. Sad ga pljuju i Srbi i Crnogorci, zbog toga što im je isključio dvojicu igrača i kartonirao još dvojicu, bez obzira što su svi kartoni bili zasluženi - a vjerojatno najmanje onaj našem treneru Aljoši Asanoviću.

Kao što je dijelu hrvatske javnosti bilo lakše razlog za loš rezultat Dinama pripisati "zločinačkim namjerama" Austrijanca, umjesto katastrofalnom igračkom padu Dinama u zadnjih 10 minuta i Milinovićevoj gluposti da za dres drži protivničkog igrača u šesnaestercu, tako je i sada dijelu javnosti SiCG lakše prozvati Austrijanca za "pomaganje Hrvatima", umjesto pričati o (ne)inteligenciji ili pretjeranoj grubosti nekih njihovih igrača, zbog kojih su podijeljeni svi kartoni.

Stuchlik je svoj posao u oba slučaja odradio korektno, držeći svoj kriterij i bez zanimanja "tko je tko" u tim utakmicama. Sigurno nije najbolji sudac na svijetu, ali nije ni najgori, još manje je bilo koga u te dvije utakmice pokrao. A to što se neki ne mogu pomiriti s realnošću, nasjedaju navijačkoj pristranosti TV komentatora, ili nogometnih radnika bilo u Hrvatskoj ili u SiCG - neki je drugi problem koji malo veze ima sa sportom...