Konačno - nogomet!

Konačno nam se dogodio – nogomet! U vremenima kada je lopta ustuknula pred naletom “olovnih vremena”, kada su afere poput kuge napale hrvatski nogomet, očajnički nam je trebao dobar rezultat. I dobili smo ga, Dinamo, Osijek i Rijeka su, tamo gdje je najvažnije, na europskim travnjacima pokazali da se “u Hrvatskoj još uvijek igra nogomet”.

Lamentirati o tome što, zapravo, znače rezultati naša tri kluba, uopće nije potrebno. A pogotovo je nepotrebno negativno konotirati način na koji je do tih rezultata došlo. Uostalom, Dinamo je Slovana jednostavno pomeo, Osijek je protiv Bröndbya odigrao sjajno, a Rijeka je u Vigu ostvarila ono što je mnogim klubovima, daleko jačim i bogatijim, ostalo tek utopija.

Stoga je nevjerojatno slušati konstatacije kako “Slovan i Bröndby i nisu neke momčadi, a Rijeka je protiv Celte odigrala neviđen bunker, prezentiravši antinogomet”. Nije novost kako je kod nas najdraža disciplina marginaliziranje uspjeha, ali što je previše – previše je. Činjenica je da su Zagrepčani, Osječani i Riječani na međunarodnoj pozornici ostvarili uspjehe, došli na korak od plasmana u slijedeće kolo. Sve ostalo su tek varijacije na temu. Kada se tome pridoda okruženje koje je hrvatski trojac ispratilo na europsku plovidbu, onda 0:3 u Bratislavi, 1:2 u Kopenhagenu i 0:0 u Vigu još više dobivaju na težini. Jer, u Dinamu se uoči Slovana “uglavnom razmišljalo o čvrstini stolice na kojoj sjedi Vlak”, u Osijeku je glavna tema bila “isplaćivanje nagomilanih zaostataka”, dok je Rijeka ispraćena rečenicama poput “sve ispod tri komada je sjajan rezultat”.

I sada, kada su tri naša kluba odigrala onako kako se nitko nije nadao, na dnevnom redu je razmišljanje “ma, sve je to luk i voda”. Da ne govorimo kako je u svemu najvažniji “nogometni šok”, koji je u poplavi loših događanja definitivno najbolji mogući izbor. No, osnovni je problem hoće li se sve ovo uspjeti kapitalizirati i iskoristiti za zaokret prema boljim danima. Teško se sjetiti kada je obični hrvatski navijač imao priliku u jednom danu odgledati tri utakmice hrvatskih klubova u europskim natjecanjima, a da k tome sve tri završe uspješno. Vjera u bolje sutra hrvatskog nogometa može nam se vratiti samo načinom koji smo prezentirali minulog četvrtka, stoga ove rezultate jednostavno moramo cijeniti i uvažavati. Normalno, nije još gotovo, pred nama je još 90 minuta koje će dati konačan odgovor. Dinamo je sigurno unutra, Slovan će u Maksimiru pokušati isprati gorak okus iz Bratislave, ali 3:0 će modri zasigurno još dodatno oploditi. Osijek je bolji od Danaca, to je vidljivo iz aviona, pogotovo se to odnosi na kreativni dio momčadi. Zato je najnormalnije očekivati da će i bijelo-plavi uskočiti u drugu rundu Kupa UEFA. Riječanima će, dakako, biti najteže, ali i oni, nakon svega imaju svoju šansu. Makar će dvoboj na Kantridi izgledati bitno drugačije od onoga na Balaidosu, jer će i Gračanova squadra morati krenuti prema vratima Celte, treba vjerovati da bijeli imaju snagu za postizanje čuda.

Iskreno, pribojavali smo se europske jeseni, pogotovo nakon “tame” u domaćem nogometu. Na kraju, sve se okrenulo, nogomet se vratio tamo gdje mu je mjesto, nakon policijskih privođenja, afera s porezima, priznanja o podmićivanju sudaca…, na red su došli golovi, pobjede, uspjesi… To je ono što nam je toliko trebalo. Dokaz da nogomet nije “mrtav”, iako je sve upućivalo na to. Hrvatski je trojac krenuo bolje, daleko bolje od svih predviđanja, defetistička razmišljanja su ostale negdje drugdje, pojavio se zaboravljeni optimizam, sreća se vratila na lica. Neka tako i ostane…