Liga prvaka: Milan i Inter neodlučeno

Nakon prvih devedeset minuta na San Siru, Milan i Inter su odgodili odgovor na pitanje koji će milanski klub igrati u finalu Lige prvaka na Old Traffordu. Kako se i očekivalo, bila je to prava talijanska utakmica s puno borbe i žara, prava rovovska bitka na sredini terena i završila je s nepopularnih 0:0.

Nikad ranije u Ligi prvaka nisu se u polufinalu susretali klubovi iz istog grada pa i s istog stadiona, te je ovo prvo polufinale u povijesti u kojem će se obje utakmice odigrati na istom terenu. Atmosfera na stadionu bila je odlična, tj. baš onakva kakva priliči polufinalu u kojem se susreću takva dva rivala. Domaćin, Milan u ovom slučaju, prije utakmice rasprodao je svih 77.049 karata, a od toga je Interu prodano negdje oko 9.000 tako da su i oni imali odličnu podršku.

Utakmica je krenula u jako visokom tempu. Odmah se moglo vidjeti da će bit riječ o tvrdoj i za oko baš i ne lijepoj utakmici. Za prve šanse nije se moralo dugo čekati. Već u 7. minuti Recoba puca sa negdje šesnaest metara, ali vrlo slabo pa Dida nije imao nikakvih poteškoća. Milanova prva, kakva takva, prilika dolazi u 15. minuti kada Ševčenko iskosa i lijevo s vrha šesnaesterca puca nezgodno, no Toldo krajnjim naporom izbacuje tu loptu u korner. Prva velika prilika za Inter zbila se u 17. minuti kada Conceiçao prolazi po desnoj strani, preciznim centaršutom "pronalazi" Recobu na šest metara od gola, ali ovaj večeras nije bio raspoložen i lopta opet završava u naručju Dide. U sučevoj nadoknadi prvog poluvremena Rui Costa je dva puta okušao svoj udarac s osamnaest metara, ali u oba slučaja neprecizno.

Drugo poluvrijeme bilo je malo zanimljivije od prvog. Uzbuđenja su krenula već u 50. minuti, kada je Seedorf uposlio Kaladzea koji se poput brzog vlaka probio kroz šesnaesterac gostiju, zavrnuo loptu na Ševčenka koji puca, ali traljavo i Toldo sa manjim poteškoćama hvata i tu loptu. Tada se konačno javlja i Inzaghi. Prvo ga pronalazi Gatusso, no bez učinka, a onda ga pogađa Rui Costa i Inzaghi iz "prve" puca po vratima, no suviše koso, pa Toldo brani i to. Tada Milan dolazi do svoje stopostotne šanse. Rui Costa dubinskom loptom nalazi samog Ševčenka koji je krenuo prema golu i, došavši na 16 metara, mogao je ili pucati ili ići naprijed - on bira najlošije rješenje. Pokušava naći dvojicom okruženog Inzaghija i bez većih problema obrana Intera otklanja opasnost. Još je do kraja bilo par udaraca s obje strane, od kojih valja izdvojiti tek onaj Gattusa iz 64. minute, ali rezultat se nije mijenjao. Inter je u 90. minuti imao još jednu priliku kada je Crespo nakon "hrvanja" s Maldinijem udarcem preko Dide, koji je istrčao na pola i tako ostao krivo postavljen, promašio gol za metar. Šimić je sjedio na klupi cijelu utakmicu.

Bila je to utakmica u kojoj se nitko nije posebno istakao, no izdvajamo Gennara Gatussa, s nekoliko dobrih dodavanja, pa čak i opasnim udarcem prema Toldu i, naravno, borbi i zalaganju koje smo navikli gledati kod njega. Što se tiče gledatelja, oni su sigurno razočarani ovim ishodom, no to bar jamči da će se u uzvratu morati igrati "pravi" nogomet jer netko mora pobijediti.