Mladost, karizma ili iskustvo?

Trenutno kao najjača opcija izgleda upravo vatrena kombinacija četvorice velikih igrača iz neponovljive francuske generacije. Slaven Bilić kao izbornik, Aljoša Asanović kao njegov pomoćnik, Robert Prosinečki kao direktor reprezentacije te Alen Bokšić u još nedefiniranoj ulozi predstavili su se kao jaka "momčad" i jasno i glasno rekli - vrijeme je za nas.

Ni pluseve ni minuse ne treba posebno nabrajati - sve redom igrači s velikom karizmom, s karijerom velikih nogometaša iza sebe, s velikim ugledom u svijetu. Uz tako silne karijere jamačno se prikupilo i silno znanje, ali je isto tako jasno da im je najveći nedostatak neiskustvo.

Neki će reći to je ključno što treba novom izborniku, drugi će ponuditi priču kako im nije presudno iskustvo, već moderni pogledi na nogomet i karizma koju sigurno sa sobom nose. Slaven Bilić skupio je kao trener Hajduka i izbornik U-21 reprezentacije određeno trenersko iskustvo, i usput je pokazao da se radi o mladom stručnjaku koji istinski voli učiti i koji ima vrlo moderno shvaćanje nogometa. Bilić je od svih kandidata najaktivniji u učenju, u promatranju igrača, u gledanju svih mogućih utakmica HNL-a, a s obzirom na diplomu pravnika Bilić se zaista može podičiti i statusom intelektualca.

Druga struja iz te generacije je Igor Štimac koji je također jasno dao do znanja kako ima izborničke ambicije, iako i sam sumnja da je ovo njegova najbolja prilika. Određeno trenersko iskustvo skupio je na klupama Hajduka i Cibalije, a mnogima se svidio kao komentator HTV-a u Njemačkoj. Štimac za razliku od Bilića, koji je finiji, mirniji, staloženiji i detaljniji trener, donosi više "vike" i čvrste ruke u reprezentaciju, a nemali je broj onih koji smatraju kako je hrvatskoj reprezentaciji potrebno upravo to. I to je Štimčev najjači adut, njegova borbenost razbila bi eventualne klanove u reprezentaciji koje neki spominju kao glavni uzrok podbačaja u Njemačkoj. Uz Štimca bi se zasigurno u reprezentaciju, u nekoj ulozi savjetnika, vratio i Miroslav Blažević, koji bi mladom treneru mogao pomoći svojim iskustvom.

Pored dvojice Vatrenih, svoju kandidaturu izvjesio je i Branko Ivanković. Stručnjak koji iza sebe ima bogato iskustvo reprezentativnog nogometa s te je strane daleko najjači kandidat, no ipak nije među prvim izborima javnosti. Ivanković se mnogima čini kao preblag, možda i premekan, bez karizme koja je potrebna za ulogu izbornika hrvatske reprezentacije.

Čovjek kojeg bi mnogi željeli vidjeti u toj ulozi, Zvonimir Boban, sigurno neće postati izbornik. Marković je jasno postavio uvjet trenerske diplome koju Boban još nema, pa usprkos činjenici da bi imao najveću potporu javnosti, Zvone neće preuzeti tu funkciju ovom prigodom. Boban je u očima mnogih idealan kandidat, kao legendarni kapetan dokazao se u ulozi vođe, ima najveću karizmu i golemo nogometno znanje stečeno kroz suradnju s najvećim trenerima svijeta u Milanu.

Uz trojicu prvospomenutih, Bilića, Štimca i Ivankovića, Marković će provjeriti i nekoliko stranih stručnjaka. Kako predsjednik HNS-a ne želi javno govoriti o imenima kandidata, u javnosti se pojavio niz poznatih imena, od Trapattonija preko Dauma do Matthausa, no većina se u jednom slaže - stranac ne bi bio dobro rješenje.

I to je vjerojatno istina, mjesec dana prije dvoboja s Italijom Hrvatskoj ne treba čovjek od milijun dolara koji ne zna ni igrače, ni jezik ni mentalitet, i koji bi ključni dio kvalifikacija (ujedno i najteži) proveo u upoznavanju s momčadi.

Mladost i entuzijazam Bilićeve ekipe, Štimčeva sprega i autoritet ili Ivankovićevo iskustvo? Teško je reći za što će se odlučiti Marković, još teže što je pravi potez. Tko god bio, čeka ga težak posao...