Na današnji dan: Prije pet godina preminuo je veliki Vladimir

Vladimir Beara, legendarni hrvatski vratar rodio se 1928. godine u malom selu Zelovo u Sinjskoj krajini, na podnožju planine Svilaje. U malom selu, poznatom po obrtništvu kojim se bavila gotovo svaka obitelj, Beara se otisnuo u "bijeli svijet".

Sa svega 19 godina ušao je u prvu momčad Hajduka, u poratnoj 1947. godini. Splićani su tada imali sjajnu momčad, a upravo je Beara bio jedan od najvažnijih igrača te generacije. Sa splitskom momčadi osvojio je u narednih osam godina tri naslova prvaka Jugoslavije i profilirao se kao jedan od najboljih vratara Jugoslavije, ali i Svijeta.

Hajduk je imao veliki kapital u ovom velikom vrataru, ali nažalost nije to uspio kapitalizirati. U tim godinama, nije bila rijetkost da ponajbolji igrači odlaze iz Hajduka i Dinama u Crvenu Zvezdu ili Partizan, a veliki utjecaj u svemu imala je i politika. Ipak, kako kruže brojne priče, čini se da na Bearinu odluku utjecaj politika nije imala.

Nezadovoljan statusom u splitskom klubu, čestim ponižavanjima i nepriznavanjem statusa kakvog je zaslužio prelazi u redove Crvene Zvezde. S beogradskim klubom postigao je niz velikih uspjeha, četiri naslova prvaka Jugoslavije i dva naslova Kupa Jugoslavije. Igrao je sa Zvezdom i u europskim natjecanjima, pa je tako branio protiv Manchester Uniteda prije one strašne minhenske tragedije.

Nakon Zvezde, odlazi u Njemačku gdje igra nekoliko godina za Alemanniju Aachen i Viktoriju iz Kolna. Za Jugoslaviju je nastupao 59 puta, osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1952. godine i može se pohvaliti da je obranio kazneni udarac Ferencu Puškašu u susretu protiv tada snažne Mađarske. Beara nije samo priznat u hrvatskim ili krugovima država bivše Jugoslavije, već diljem svijeta stariji poznavatelji nogometa ističu njegovo ime kao vratara koji je tih godina bio ponajbolji vratar na svijetu.

Nakon uspješne igračke karijere, Beara se odlučio za trenerski posao, no u njemu nije bio jednako uspješan. Vodio je Rijeku, Osijek, Kamerun, Split i neke niželigaše, ali većih uspjeha nije imao. Ipak, sigurni smo da je kao trener vratara mogao štošta pokazati mladim kolegama i da se njegova riječ najviše slušala.