Najgore bi bilo očajavati

Foto: Dražen Patarčić

Jučerašnja utakmica je pokazatelj ne floskule kako 'danas nema nikoga koga se može lako pobijediti', već činjenice da momčad ne može dobiti utakmicu ako se niti jedan igrač ne zalaže i ako se protivnika shvati kao 'usputno šetalište'. Hrvati su se tako ponijeli prema Malti, reprezentaciji koja danas vjerojatno slavi nacionalni praznik jer je otrgnula dva boda prvoj reprezentaciji u skupini i napravila jedan od svojih najvećih rezultata u povijesti.

A sve zahvaljujući našoj bahatosti i mišljenju kako je sa 1:0 sve gotovo. Teze da dosta igrača ne zaslužuje dres reprezentacije ovog časa ne drži neku vodu. Po tome nitko tko je igrao jučer, ne zaslužuje reprezentaciju. I Šimić i Bošnjak i Šerić, posjeduju kvalitetu za svladati protivnika kao Malta. Bit je kako su ušli u utakmicu. A to je ispod svake kritike. Ovakve utakmice se, doista, odrađuju, ali profesionalno, a ne poput igranja fuce na lokalnom igralištu osnovne škole.

No, kao što naslov teksta govori, svoj smo bijes ispucali jučer, neki u većoj mjeri (navijači na Malti), neki u manjoj mjeri na internet portalima. Treba se sada hladne glave usredotočiti na ispite koji nas čekaju sljedećeg mjeseca. Prvi je ujedno i najvažniji, Švedska u Zagrebu. Prvo i osnovno: ovisimo sami o sebi. Ne trebamo se zamarati kalkulacijama o neuspjehu Čeha protiv Nizozemaca ili remiju Engleza (koji ipak kandidiraju za blamažu broj jedan jučerašnjeg dana) i Poljaka.

Foto: Dražen Patarčić

Makar i pomisliti na takvo što bi bilo neodgovorno, u najmanju ruku. Pogrešan stav od početka svih, i novinara i nogometnog puka općenito. Zašto bi trebali tražiti priliku da budemo najbolji drugi, kada smo u poziciji da budemo prvi? Porazom Mađara naše minimalno mjesto je drugo. Hrvatska ima za to kvalitetu i snagu.

Igru od jučer treba zaboraviti, ohladiti glave i pobijediti Švedsku, reprezentaciju koja nam leži. Možda imaju jednog Ibrahimovića, ali protiv Hrvatske ni on ni Larsson nisu zatresli mrežu. Kiks-gol Butine je i danas predmet rasprava, ali teze da nas u ovom kvalifikacijskom ciklusu svaki put prati sreća su isto na staklenim nogama.

Što bi tek trebali reći Španjolci kojima su susreti protiv BiH i SiCG produljeni za ukupno preko 15 minuta. Protiv BiH je igrao igrač koji vrlo vjerojatno nije imao pravo nastupa, ali UEFA ne bi nikad dozvolila da registrira utakmicu 3:0 u korist 'neke tamo Bosne i Hercegovine'. I protiv Litve su imali dosta sudačke naklonosti, više nego što je Hrvatska imala u zadnje tri godine (još od one slavne utakmice protiv Italije 2002.).

Prema tome, 8. listopada, pravac Maksimir svima. Reprezentacija je i dalje jaka, i dalje ovisi o sebi (kao rijetko do sada), a ostvariti pobjede protiv Šveđana i Mađara nije nemoguća misija. Teška da, nemoguća nikako. Ako su porazili Švedsku usred Göteborga i Bugare u Sofiji, ne vidimo razloga zašto se ne bi upisale ove dvije pobjede. Naprijed "kockasti" !!!