Niko Kranjčar popio čašu vode!

Kuda točno ide novinarstvo? Ili bar, s obzirom da je meni zanimljivije, kuda ide sportsko novinarstvo? Mislim, jasno mi je da se više ne poštuje privatnost niti jedne osobe koja je imalo javno eksponirana (daleko od toga da to znači da je to u redu), ali zar granica ne postoji baš nigdje? Zar moramo znati što je neki igrač (koliko on god dobar ili loš ili atraktivan ili bilo što bio) jeo za doručak, s kim je viđen u noćnom klubu, jel' položio vozački ili što je noćas sanjao? Zar to ima IKAKVE veze sa sportom?

Recimo da je shvatljivo (ne baš i prihvatljivo) da se takve vijesti pišu u raznoraznim tabloidima, medijima koji pokušavaju prodavati upravo žutilo i gluposti koje nemaju veze s ičim. No, već odavno i "ozbiljni" mediji slijede takav način, pa ljude koji su studirali novinarstvo šalju na zadatke tipa "vidi gdje izlazi xxx (ne Vin Diesel nego neimenovani nogometaš, op. a.)" ili "istraži (!) zašto se posvađao igrač Nogoloptić s manekenkom Mršavić", ili, svježi primjer, "saznaj koliko bodova je skupio Niko Kranjčar na razredbenom ispitu".

Foto: Bruno Karadža

Shvaćam da je to nekakva vijest sa strane, koja se eventualno spomene u invervjuu ili nekom tekstu o nogometu, no da to bude udarna vijest dana (čak ne samo sporta, to je najvažniji događaj u cijelom svijetu!), e to je ipak malo previše, zar ne? Zamislite, molim vas, sportskog novinara koji visi pred kompjuterom ili ispred splitskog Ekonomskog fakulteta i čeka rezultate razredbenog ispita. Ne zato jer se, ne daj Bože, on prijavio, ili neki član obitelji, prijatelj, već ga zanima kako je Niko Kranjčar odgovorio na pitanja iz zemljopisa, matematike ili hrvatskog. Zar ne bi to trebala biti uvreda novinaru, njegovom uredniku, redakciji, cijelom mediju, i uopće sportskom novinarstvu? Čini se da ne, jer to su više-manje radili ljudi iz svih medija.

Koja je, uopće, poanta te udarne vijesti dana? Što se htjelo pokazat? Da je Kranjčar tipičan glupi nogometaš? To bi stvarno bio vrhunac gluposti. Mladić koji je išao u elitnu zagrebačku XV. gimnaziju, popularni MIOC, daleko je od glupog. Ne elitnu po bogatstvu roditelja, već elitnu po svojim polazanicima; naime, u tu školu se može upisati samo s maksimalnim brojem bodova iz osnovne škole (60). Zanimljivo, takve informacije nisu bile dostupne u današnjim tekstovima.

I tako, umjesto analize igre Debrecena, usporedbe igrača Rijeke i Hajduka ili bilo čega drugog vezanog uz nogomet, sportska vijest dana je nešto što zasigurno nema veze sa sportom. Ali baš nikakve. Iako, ne bi me čudilo da nakon neke slabije partije Kranjčara netko izvali "to je zato jer je previše učio" ili nešto slično. Katastrofa.

Foto: Bruno Karadža

Nije ovo sad neki jedinstveni primjer, samo je - aktualan. Novinari se stalno bave životima sportaša izvan sportskih borilišta, iako je to kranje neumjesno. Postalo je toliko uobičajeno, da je prihvaćeno kao normalno, iako je i to pogrešno. No, naviknuli su se svi, od novinara, preko sportaša do - čitatelja. Eh, evo još jednog segmenta koji zaslužuje packe.

Naime, očito gluposti danas prodaju novine ili povećavaju čitanost portala, a to diktiraju čitatelji. Koji, valjda, nemaju pametnijeg posla u svom životu pa ih zanima što je sinoć radio ovaj ili onaj sportaš, ili jednostavno kako je razredbeni ispit napisao Niko Kranjčar. I tako, dok čitatelji sve više "žvaču" gluposti, mediji ih sve više i nude. Uskoro, stoga, očekujem da negdje iskoči naslov poput ovog mog. Zanimljivije je šta je doručkovao, nego kako je odigrao.

Možda će nam organizatori "Hanžeka" reći da naš fotograf ne može s ostalima na stazu jer "nismo velika redakcija", no zbog puno toga sam ipak ponosan što sam dio Sportneta. Znam da me nikad glavni urednik neće poslati pred neki faks da vidim kako je neki sportaš napisao neki test. Znam da ćete ovdje doći ako vas zanima sport, a ne najnoviji tračevi. Pa ako na ovom siteu nađete tekst kojem ovdje nije mjesto - dugujem vam piće i ispriku. I budite sigurni, brzo će nestati s portala...