Ponos grada mog...

Oni zbog kojih Dinamo ove sezone nije Boysima bio "ponos grada". I oni koji nemaju ponosa napraviti jedini častan potez - otići...

Foto: Tomislav Pacak

Tko je uoči sezone mogao očekivati toliko neuspjeha, toliko neslavnih rekorda, toliko izgubljenih utakmica, pretrpljene sramote, slabih igara, glupo primljenih pogodaka, promijenjenih trenera i besmislenih izjava? Dinamo je u pola godine uspio iz kluba potjerati nekoliko trenera i najboljeg igrača i kapetana momčadi, osramotiti se porazima u 1. HNL, ispasti iz Europe iako je "modrima" sve bilo na pladnju da konačno prezime, a šlag na tortu stigao je u proteklih tjedan dana. "Modri" su prvo izletili iz Kupa nakon što u dvije utakmice nisu uspijeli postići niti jedan pogodak mlađahnom Varteksu, da bi konačni krah doživjeli jučer u Koprivnici. Remi protiv Slaven Belupa bio bi dovoljan Dinamu za Ligu za prvaka, i kakav-takav pokušaj spašavanja sezone, no Mamićev "dream-team" nije mogao ni do boda - Dinamovci su poniženi, potopljeni, razbijeni i osramoćeni sjeli u svoj skupocjeni autobus i pobjegli kući.

I sada, nakon što su kod navijača i svih ljubitelja "modre" boje izgubili apsolutno svaki kredit, čelni ljudi Dinama krivnju "delegiraju" nekom drugom. Lončarević će reći "moja je savjest čista", Mamić će "vidjeti s Izvršnim odborom što i kako dalje", a Barišić će jednostavno reći "nemam komentara". Nesumnjivo, igrači nisu opravdali očekivanja ni novac uložen u njih, i zaslužuju veliki dio krivice. Međutim, ni oni nisu sami sebe doveli u Dinamo, i nevjerojatno je da vodeći trojac smatra sebe nevinim u postizanju najgoreg rezultata u povijesti jednog, za naše okvire, ipak velikog kluba.

Foto: Nikola Movrić

Tijekom sezone doneseno je puno previše pogrešnih odluka, što je na kraju završilo rezultatskom katastrofom. Nakon nekoliko neuspjeha smijenjen je Nikola Jurčević, koji se iz današnje perspektive čini najmanje krivim za sve. Brzo se zaboravilo kako je Jurčevićev Dinamo lani igrao jako dobar nogomet i kako je afirmirano nekoliko mladih igrača. Jura je uvijek bio vrlo korektan prema novinarima i svojim igračima, njegove mirne i odmjerene izjave odudarale su od uobičajenog folklora u Maksimiru. Međutim, Mamić je ustanovio da Jurčević ne zadovoljava Dinamove ambicije, pa su stizali Bago, Gračan i, na kraju, Lončarević. Po tko zna koji put, Dinamo se obratio Lončareviću za pomoć, kao da su svi zaboravili da postoje i razlozi zbog kojih je svaki puta i odlazio.

A oni su vrlo jednostavni - Lončarević nije trener za Dinamo. Mnogi su to govorili (Miroslav Blažević prije svih), ali Mamić nije slušao. Sada će, pak, i Maminho reći kako su treneri, zaključno s Lončarevićem, napravili blamažu od Dinama. Pa on ih je sve doveo, zar nije to onda i njegova pogreška? Ne treba detaljno ulaziti u Lončarevićeva taktička samoubojstva da bi se razotkrilo njegovo neznanje. Koliko je pogubno igrati s dvojicom sporih stopera u liniji najbolje zna Ivica Karabogdan. No, Lončarević je uvjeren da je pametniji od 7000 ljudi na tribinama i kontigenta novinara. Primjerice, dok je igra Dina Drpića u veznoj liniji bila predmet ismijavanja navijača i reportera na utakmici Dinamo - Varteks, Lončarević je ocijenio kako su "svi slijepi, jer Drpić je zadovoljio sve što je od njega tražio".

Foto: Dražen Patarčić

Mamić se mora pridružiti Lončareviću u odlasku. "Alfa i omega" zagrebačkog kluba svojim je pogešnim odlukama i neodmjerenim izjavama pokazao da je nedostojan zastupati Dinamove boje. Mamićevim monolozima više nitko i ne pridaje pažnju, tko moeže za ozbiljno shvaćati čovjeka koji je rekao da će "kupiti Hajduk". No, lako za nepromišljenost u izjavama kad bi drugi rezultati bili pozitivni. Međutim, Mamić je dovodio pogrešne trenere, kupovao neprovjerene igrače sumnjive kvalitete (poput Pelikana, Pelaka...), gomilao igrače na jednoj poziciji (primjerice napadače) dok je na drugima Dinamo imao deficit, pokušavao usred sezone kupovinama ispraviti ljetne propuste (Vasilj, Ješe, Karić), a na kraju, odlučio je otjerati iz kluba igrača na kojem se morala graditi budućnost Dinama. Ali Mamiću nije dovoljno što je Dinamo ostvario najgori rezultat otkad postoji, nije mu dovoljno što svi ljubitelji Dinama žele da ode, nije mu dovoljno što je do kraja zakaljao Dinamovo ime.

I na kraju, iz Maksimira mora iseliti i predsjednik Barišić. Za jednog gospodina koji je u poslovnom svijetu napravio mnogo, neobično je da nije sposoban na isti način funkcionirati i u Dinamu. Zar bi u Siemensu nakon katastrofalnog rezultata mogao reći da "nema komentara"? Barišić se mora zapitati zašto je dopustio jednom čovjeku da vlada Dinamom kako mu se prohtije, mora se zapitati u kakve je to igrače i trenere Dinamo ulagao novac. A dok se to pita, treba vođenje Dinama prepustiti nekome tko se razumije i u nogomet, a ne samo biznis.

Nemoguće je da u milijunskom Zagrebu ne postoje sposobnije osobe za voditi jedan od dva najveća hrvatska sportska kolektiva. Klub koji je nekad bio na vrhu Europe sada je u donjem domu slabašane hrvatske lige. I za to moraju odgovarati svi koji vode klub. A odgovorno ponašanje pri ovakvom rezultatu značilo bi - odlazak. I prepuštanje kluba ljudima zbog kojih će BBB za Dinamo reći - hej, to je ponos grada mog...