Povijest ne nudi ništa osim optimizma

Znate kako se kaže nakon što izlistate ovakve podatke. "Zakon velikih brojki". Eventualni poraz od Švedske u subotu srušio bi mnoge "velike brojke" koje najpopularnija hrvatska momčad marljivo slaže već desetljeće i pol igranja pod svojom zastavom. Remi bi ostavio naš "zagrebački niz nepobjedivosti" nedirnutim, no gurnuo bi nas korak dalje prema neželjenom raspletu ovih kvalfikacija - dodatnim šok-razigravanjem u studenom.

No, umjesto ružnih primisli, idemo analizirati tri navedene točke koje govore kako ćemo "u subotu pobijediti Švedsku". Da barem igra tradicija, a ne 11 kontra 11 na zelenom travnjaku...

Hrvatska je poznata kao pravi "majstor kvalifikacija". U 15 godina naše samostalnosti, od 5 velikih natjecanja, nismo otišli samo na EP 2000 u Belgiji i Nizozemskoj. Europska prvenstva 1996. i 2004., Svjetska prvenstva 1998. i 2002. bila su velika ljeta iščekivanja i ponosa zbog toga što se crveno-bijeli kvadratići još jednom istrčali na najveću nogometnu scenu.

Do tih natjecanja prolazili smo kroz teške kvalifikacije, a gotovo u pravilu smo veliko slavlje osiguravali nakon "90 presudnih minuta". Tek u prvom nastupu, u kvalifikacijama za EP 1996., nije bilo velikih stresova, jer smo "ispeglali" konkurenciju, uključujući i "gazdu skupine" - Italiju. Nakon toga, krenulo je cijeli niz odlučujućih utakmica, od kojih - ni jednu nismo izgubili.

U kvalifikacijama za SP 1998., nakon tri domaća remija (Grčka, Danska, Slovenija), zadnja utakmica u Ljubljani bila je "Dan D". Pobijedili smo uvjerljivo nedorasle Slovence s 3:1, čekali i dočekali remi Grčke i Danske i otišli u dodatne kvalifikacije s Ukrajinom. 2:0 kod kuće u prvoj utakmici i neugodnih 0:1 već u 5. minuti u Kijevu nisu mirisali na dobro. No, proradio je Alen Bokšić, pogotkom u 27. minuti "ohladio" 70.000 navijača na tribinama i Hrvatsku odveo na veličanstveno Svjetsko prvenstvo, gdje smo uzeli broncu.

Nakon toga slijedio je jedini dosadašnji neuspjeh u kvalifikacijama, iako ni tada nismo izgubili. Protiv SiCG u Zagrebu trebala nam je pobjeda za osiguravanje dodatnih kvalifikacija za EP 2000. Odigrali smo 2:2, što je dalje odvelo SiCG i Irsku, no pravi "kiks" bio je remi u Makedoniji, koji nas je koštao puta u Belgiju i Nizozemsku.

Foto: Dražen Patarčić

No, brzo smo se oporavili, naučili ponešto iz prijašnjih pogrešaka i sljedeće kvalifikacije završili trijumfalno na prvom mjestu. Za to nam je trebala pobjeda protiv Belgije u zadnjem susretu i ostvarili smo je asistencijom Balabana i još jednim "povijesnim" pogotkom Bokšića za novo Svjetsko prvenstvo.

Za osiguravanje dodatnih kvalifikacija za odlazak na EP 2004. nužno nam je trebala pobjeda protiv Bugarske u zadnjoj utakmici. I to smo ostvarili, a strijelac je bio Olić. U dodatnim kvalifikacijama još smo jednom "nagazili" Sloveniju i to s 10 igrača u Ljubljani. Autor pogotka koji nas je odveo na EP u Portugal bio je Dado Pršo.

Druga spomenuta točka kaže da nikad dosad nismo izgubili službenu utakmicu u Zagrebu. Odigrali smo ih 21, pobijedili u njih 15, samo 6 puta remizirali. Nije slučajno što hrvatski domaći teren izaziva strahopoštovanje kod svih reprezentacija koje gostuju na njemu. Zagreb je ipak svjedočio jednom porazu, ali u prijateljskoj utakmici od Francuske 2000. godine, kad su se tada aktualni prvaci svijeta pripremali za Europsko prvenstvo, na kojem su također osvojili naslov. Dakle - u ukupno 32 utakmice (31 na Maksimiru, jedna u Kranjčevićevoj), Hrvatska je ostvarila 21 pobjedu, 10 remija i jedan poraz.

Što se tiče međusobnih utakmica, igrali smo dvije i obje pobijedili. Doduše, obje su bile u Švedskoj, a ovo će biti prvi međusobni ogled u našoj zemlji.

Prvi put igrali smo prijateljsku, usred kvalifikacija za EP 2004. i pobijedili smo ih u Stockholmu 2:1. Poveli smo preko Olića (6.), izjednačio je Ibrahimović (33.), pobjedu nam je donio Živković u 58.

Drugi susret obilježio je prekrasan pogodak Darija Srne iz slobodnog udarca u početku aktualnih kvalifikacija, koji nas je gurnuo na prvo mjesto i u ulogu prvog favorita naše skupine. U ulogu koju smo pažljivo čuvali sve do nesretne Malte.