Pršino konačno zbogom

Stuttgart, 22. lipnja. To je datum i mjesto posljednje utakmice koju je Dado Pršo odigrao za hrvatsku nogmetnu reprezentaciju. Danas je i službeno objavio hrvatskim medijima da mu stanje njegovog ozlijeđenog koljena jednostavno više ne dozvoljava rizik. A baš je to svaka nova utakmica koju Dado igra. Za Glasgow Rangerse, ili reprezentaciju, svejedno.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

"Dugo sam razmišljao, no odluku da napustim reprezentaciju nakon SP donio sam odavno. Moje koljeno jednostavno mi više ne dozvoljava tolike napore, a nema smisla da se 'vucaram' razvlačim, obećavam da ću igrati ovu ili onu utakmicu. Igranje za reprezentaciju najveći je doseg moje karijere, a hrvatski navijači uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Ubuduće ću i ja biti jedan od njih, svim srcem ću biti uz reprezentaciju u svim izazovima".

U reprezentativnu mirovinu tako odlazi jedan od najomiljenijih hrvatskih nogmetaša ikada. Kod suigrača, trenera, navijača. Da se rodio u Americi, njegova priča završila bi na filmskom platnu. Njegov život bio bi scenarij za Oscara. Od automehaničara do svjetske zvijezde.

Za reprezentaciju je odigrao "samo" 32 utakmice, postigao 9 pogodaka i vjerojatno ni jednom nogometašu nije trebalo toliko malo da osvoji srca svih, ali baš svih navijača hrvatske reprezentacije. Državnom dresu uvijek je davao jedno te isto. Uvijek je davao sve.

Od prve utakmice, debija protiv Belgije 23. ožujka 2003. u Zagrebu, do posljednje protiv Australije 22. lipnja u Stuttgartu, Dado Pršo je Hrvatskoj davao sve što može. Jedan od rijetkih hrvatskih igrača čiji su dres klinci kupovali i nosili jednako kao i Beckhamov, Ronaldinhov, Zidaneov.

Dado Pršo samo je tri godine bio junak hrvatskih navijača. Ali vjerojatno prvi i posljednji koji je to bio od prve, do posljednje utakmice koju je za Hrvatsku odigrao. Pozdrav, legendo!