Prvi u Europi, drugi u gradu

Čestitke Liverpoolu, uz veliko srce i još više sreće Redsi su stigli na krov Europe, pa je tako ova Gerrardova generacija donijeli peti pokal za najboljega u Europi u vitrine slavnog kluba. Dovoljno je sagledati cijelu Liverpoolovu euro-sezonu da bi shvatili kako uz pomoć sreće možeš osvojiti naslov najboljega u Europi.

Foto: Nikola Movrić

Evo, naime, što se sve treba dogoditi da budeš najbolji. Gerrard u posljednjoj minuti utakmice s Olympiacosom postigne super pogodak za prolaz Liverpoola u drugi dio natjecanja. Luis Garcia zabije gol kakav više nikada neće zabiti, a Ibrahimović promaši cijeli gol s nekoliko metara u uzvratnoj utakmici. Lampard isto napravi na Stamford Bridgeu s još manje udaljenosti, a linijski sudac prizna gol koji nije bio postignut.

Finale je posebna priča, na stranu epovi o srcu Liverpoolovih igrača, kapetanskom nastupu Stevena Gerrarda i slični, Liverpool je jednostavno imao puno sreće jer Milan je, objektivno, puno bolja momčad, i što je važnije, to je pokazao i u finalu. Istina, velika momčad si nije smjela dopustiti opuštanje nakon 3:0, no da Redsi nisu dva puta izbacivali loptu s crte, da Ševčenko (Ševčenko!) nije propustio dvije "mrtve" šanse u produžetku (a to se NIKAD ne događa), da Serginho, Pirlo i Ševčenko, najbolji izvođaji jedanaesteraca u Milanu, nisu propustili realizirati udarac s bijele točke - Liverpool ne bi bio prvak Europe.

Nije cilj ovog teksta obezvrijediti Liverpoolov veliki trijumf, osim navijača Milana gotovo cijeli nogometni puk navijao je za pobjedu Liverpoola kao pobjedu timske igre, srca, taktičke nadarenosti Rafe Beniteza ili jednostavno pobjedu "malog" nad velikim. Liverpool, istina, nije mali klub, dapače, uz Real i Milan najtrofejniji je europski klub, ali ova generacija Redsa nije čak niti najbolja momčad u gradu Beatlesa, a kamoli u Europi. Cilj je samo pokazati kako, uz ovaj koncept natjecanja, prvak Europe može biti gotovo svatko. Međutim, takav prvak Europe neće biti i najbolja momčad u Europi.

Foto: Nikola Movrić

U nogometu samo ligaški oblik natjecanja daje odgovor na pitanje tko je najbolja momčad među 10, 16 ili 30 momčadi. Kada svatko igra sa svakim, i kada u takvom natjecanju osvojiš najviše bodova, s pravom ta momčad ponese titulu najboljega. I zbog toga u svakoj ligi prvak bude najbolja momčad.

Bayern je definitivno bio najbolja momčad u Njemačkoj ove sezone. Barcelona je sigurno bila najbolja momčad u Španjolskoj. Chelsea u Engleskoj. Lyon u Francuskoj. Juventus u Italiji. Liverpool u Europi? Jasno da ne. Da su svi klubovi Lige prvaka igrali ligu, a ne kup, Liverpool bi teško bio i među 10 najboljih. A mi bi saznali tko je najbolji u Europi. Jer, budimo realni, sve nas zanima koliko bi bodova u međusobnim susretima osvojili Barcelona, Chelsea, Milan, Juventus, Bayern i recimo Real, jer tu bi momčad mogli nazvati najboljom.

Da se razumijemo, ne mislim da treba mijenjati format natjecanja, bilo bi nemoguće igrati ligu umjesto kupa jer bi bilo jednostavno previše utakmica, a nogomet bi na neki način izgubio svoju draž jer klubovi poput Porta ili Liverpoola ne bi mogli otići do kraja. A priznajmo si, ako ne igra neki drag nam klub, uvijek navijamo za "malog" protiv "velikog", i onda je gušt kad Monaco izbaci Reala ili Liverpool Juventusa, a takva su iznenađenja moguća samo u kup formatu. Ne mislim, dakako, na jednu utakmicu jer tada svako može dobiti svakoga, no da bi osvojio ligu moraš biti najbolji, a za osvojiti kup moraš imati najviše sreće.

Bilo kako bilo, sad kad je već Liverpool prvak Europe, smiješno je što Uefa ne odustaje od svog stava da ne želi vidjeti petog engleskog predstavnika u Ligi prvaka iduće sezone, i krovna europska nogometna organizacija zaslužuje packe za to. U svom natjecanju, koje naziva Liga prvaka, nema mjesta upravo za prvaka tog njenog elitnog natjecanja?! Žalosno.

Engleski FA ima apsolutno pravo kada ne želi oduzeti Evertonu mjesto u Ligi prvaka, jer za to mjesto su se Moyesovi momci borili cijelu sezonu i na kraju ga zasluženo uzeli. No, Uefa MORA naći način da omogući Liverpoolu sudjelovanje barem u kvalifikacijama, i nema razloga da to ne učini. Uostalom, već je velški prvak TNS ponudio svoje mjesto u kvalifikacijama ako ga Liverpool pobijedi u međusobnom susretu. Ne bude li Liverpool sudionik Lige prvaka iduće sezone, to je zaista sramotno za Uefu.

Packe ne bi bile packe da se ne dotaknemo i komentatora finalnog dvoboja, Bože Sušeca i Tomislava Ivića. Sušec je zasigurno najbolji ili eventualno među dva najbolja hrvatska komentatora, dok je Ivić nekoliko puta dokazao da je možda i najbolji sukomentator kojeg je isprobala HTV, uvijek ga je zanimljivo slušati. No, kako je moguće da dva nogometna znalca poput njih dvojice kroz tolike utakmice nisu naučili jedino pravilo koje se može primijeniti na jedanaesterce, a to je - NEMA PRAVILA.

Možete biti i najbolji izvođač jedanaesteraca (pada na pamet Shearer), ali tu i tamo ga promašite. Zar znate nekog velikog igrača koji nije promašio jedanaesterac? Ronaldinho, Zidane, Henry, Van Nistelrooy, Del Piero, Ševčenko, Gerrard, Ronaldo, Figo pa i naš majstor Prosinečki. Jednostavno, nema pravila. Isto vrijedi i za vratare, i najbolji mogu primiti gol iz svih pet pokušaja, i najlošije može pogoditi lopta u noge. I zato je smiješno reći da je netko favorit u jedanaestercima, ili procjenjivati tko bi trebao pucati prvi ili zadnji.

"Serginho je dobar izbor, on je svjež i odličan je izvođač jedanaesteraca", složili su se Sušec i Ivić. Nakon promašaja Brazilca, istaknuli su da je ipak "prvi trebao pucati Pirlo, jer on je najbolji izvođač kaznenih udaraca u Milanu", no onda ih je Dudek "poklopio" obranom užasnog udarca Pirla. U jedanaestercima jednostavno nema pravila, i Naftaš Ivanić može pobijediti Real iz Madrida.

I tako, prošla je jedna uzbudljiva nogometna sezona. Liverpool će zauvijek ostati zapamćen kao prvak Europe (i, da ne bih bio krivo shvaćen - apsolutno zasluženo), dok su Barcelona i Chelsea, po velikoj većini stručnjaka i navijača, bile momčadi koje su igrale najkvalitetniji nogomet - Barca najatraktivniji, Chelsea najmoćniji. Mnogi su veliki igrači potvrdili svoje znanje, neki su još napredovali i stigli među one najbolje, neki su navijestili svoje mogućnosti, a neki su ušli u zenit karijere. Možemo se samo nadati da će iduća nogometna sezona biti jednako dobra...