Pula SČ - Slaven B.: Prekrasni pogoci Puljana

Puli bodovi i nisu bili neophodni, tek možda bod radi teoretskog osiguranja ostanka u 1. HNL, ali su se borili. Karikirano: ekipa boraca pobijedila je ekipu glumaca, koji su se rastapali u individualnim dionicama i nastojanjima da uloge statista prikažu kao glavne role.

Izgubivši sredinu terena zbog destrukcije igre Pule na Slavenovim teško pokretnim veznjacima (Musa, Mumlek), nastala je bezglavost (Poldrugač) i pokazano tanko nogometno znanje (Pejić). Iz pozadine Radeljić je stogao slao duge lopte naprijed, rijetko upotrebljive, Kurilića nećemo spominjati da se ne posvadimo sami sa sobom, Bošnjak bi bio na tom mjestu bolji, bar bi vikao na suigrače i poticao ih.

I Božac je bio nedefiniran, Dodik se trudio, a Vručina nije učinio ništa, Nikolski, nažalost, već treći puta ove sezone omogućava suparnicima postizanje euro-golova.

Ima li smisla opisivati ostale akcije? Ne! Lukunić je dva-tri puta koristio poklon-lopte Slavenove obrane, Dodik je nešto pokušavao, Kurilić nije zabio gol iz čiste situacije ni s tri metra. Ulasci Dunkovića, Šaranovića i Jambrušića bili su samo dopuna sa statistima u dresovima, ali bez učinka. Sve je to bilo: a joj!

Stručni štab mora uvjeriti Slavenove dečke koji oblače dresove da moraju početi igrati ako želeo dobro klubu. Zadnje dvije utakmice su bili igračka katastrofa. Ako im se ne da, nek svi idu, a možda ne bi bilo loše da nekoliko njih gleda utakmice sa tribine, a da sa vrate Karabogdani, Leeji, Karabatići, gdje je Pelin? Elezi, Kelemeni i svi koji primaju plaću. Neke momke više se ne da gledati na terenu. Osim ako se ne uozbilje. Stručna objašnjenja nas previše ne zanimaju. Ne smije se dopustiti da se Slavenu publika smije zbog (ne)igre.