Reprezentacija - lokomotiva hrvatskog nogometa

Ulaz u 2003. godinu bio je trnovit. Nakona poraza u Sofiji, te gostujuće pobjede u prijateljskoj utakmici protiv Rumunjske, koja je ipak ulila malo optimizma u reprezentativne redove, slijedila su prva zimska iskušenja. Šibenski ogled s Makedonijom i splitski Trofej Marjan.

Izbornik Otto Barić još nije nikoga uvjerio u ono što je ponavljao - da će Hrvatska putovati u Portugal. Na ljestvici kvalifikacijske skupine bili smo na dnu, s jednim bodom iz dva susreta, a zimske pripreme u Dalmaciji bile su idealne za traženje novih rješenja. U Šibeniku protiv Makedonije sastav je bio vrlo šarolik, jer velika većina naših "inozemnih snaga" još nije stigla na okupljanje. Stoga je selekcija igrača 1. HNL, koji su se još spremali za pravi nastavak sezone, pojačani Tokićem i Marijom Marićem, izborili tek 2:2 s neuvjerljivim gostima. Na toj utakmici, po drugi i posljednji put reprezentativni dres je obukao i nesretni Silvestar Sabolčki, koji je tragično preminuo u prometnoj nesreći nekoliko mjeseci kasnije.

Foto: Dražen Patarčić

Splitski Trofej Marjana donio je samo jedan službeni ogled, onaj protiv reprezentacije Poljske, a odigran je i revijalni susret protiv domaćina Hajduka. Protiv Poljaka se skupila uglavnom dotad najjača selekcija, no u hladnoj zimskoj večeri nije uspjela prevariti poljsku obranu. No, pogodak nije ni primila.

Ipak, bez obzira na prilično nedorečen dojam u pripremama, utakmica s Belgijom krajem ožujka, očekivala se u prilično dobrom raspoloženju. Svaki rezultat osim pobjede značio je oproštaj od realnih šansi za nastup na Europskom prvenstvu, a mi ni dan prije utakmice nismo puno znali o onome od koga smo trebali očekivati najviše. Njegovo ime devet mjeseci kasnije već je legendarno, a tog 29. ožujka s njim se upoznala i cijela Europa. Dado Pršo.

Belgijanci su pali s četiri projektila u svojoj mreži. U koprodukciji Hajdukova tandema Srna - Rapaić koji su uništavali belgijsku obranu preko bokova i odličnom realizacijom Srne, Prše, Tomislava Marića i Jerka Leke, ponovno je vraćen osmjeh i optimizam u kvalifikacijska razmišljanja. Utakmica protiv Andore četiri dana kasnije riješena je rutinski, s dva projektila Mikija Rapaića, koji je izrastao u ključnog čovjeka reprezentacije.

Foto: Dražen Patarčić

Dobre vibracije je podgrijala i vrlo ugodna pobjeda u Švedskoj u prijateljskoj utakmici, pa se na put u Tallinn krenulo vrlo samouvjereno i željno trijumfa. I on nije izostao, doduše čekalo ga se 77 minuta, kada je Niko Kovač spremio jedan "otpadak" iza leđa Pooma, ali i to je bilo dovoljno za cilj. Strah iz posljednjih minuta i dvije sjajne obrane Stipe Pletikose danas su već zaboravljene, pobjeda u glavnom gradu Estonije bila je jedan od ključnih trenutaka kvalifikacijskog uspjeha.

Prijateljski susret u Engleskoj u kolovozu omogućio nam je u tom trenutku neslućeno dobro iskustvo - opipavanja "bila" engleske momčadi koja će nam biti protivnik u skupini na Europskom prvenstvu. Tada su nas, naravno, mučile druge brige, pokušavali smo stići do Portugala, ni ne razmišljajući tko bi nam tamo mogao biti protivnik.

Novi "blok sat" s Andorom i Belgijom ovog puta prošao je nešto lošije. Andoru smo sredili bez velikog umaranja, no Belgijanci su nam nanijeli prilično štete u Bruxellesu. Naši su odigrali loše, ni Belgijanci nisu bili nešto posebno bolji, no ipak su slavili s 2:1 i održali na životu svoja nadanja o plasmanu na EP. Osim Belgijanaca, zapamtili smo i engleskog suca Grahama Polla, koji nam nikako nije bio naklonjen.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Sve skupa značilo je - moramo pobijediti Bugarsku. "Prokletstvo zadnjeg kola" i ovog nas je puta čekalo, s tim što se produžilo i na još jedno dodatno kolo. Pred ispunjenim Maksimirom uspjeli smo slomiti otpor Bugara, koji su u Zagreb došli rasterećeni i pogotkom Olića u 48. minuti trasirati put u dodatne kvalifikacije.

A tamo su nas čekali - susjedi. Dvije utakmice protiv Slovenije protekle su u međusobnom prepucavanju i optuživanju, kojeg je ovog puta poticala slovenska strana, očigledno svjesna svoje kvalitativne inferiornosti na terenu. Tako smo iz slovenskih medija danima prije utakmica dobivali informacije koje su vrlo malo imali veze sa sportom i nogometom, a na kraju svega su krenuli i u "raščlanjivanje nacionalnih osjećaja" naših reprezentativaca. Što se samog nogometa tiče - u dvije utakmice Hrvatska je pregazila Sloveniju, što rezultat neće prikazati, ali svi drugi statistički podaci hoće. Plasirali smo se na još jedno veliko natjecanje i spremamo se za još jedno veliko ljeto.

Studeni i prosinac donijeli su dva ždrijeba, onaj za Europsko prvenstvo u Portugalu i onaj kvalifikacija za SP u Njemačkoj 2006. Skupina u Portugalu nije nimalo lagana, no lagan posao nije se mogao ni očekivati. Francuska, Engleska i Švicarska bit će nam suparnici za dva mjesta koja vode dalje. U kvalifikacijama za SP 2006. opet možemo biti zadovoljni kuglicama. Protivnici će nam biti Švedska, Bugarska, Island, Mađarska i Malta.