S Njemačkom uvijek zanimljivo

Prvi put od osamostaljenja, namjerili smo se na Njemačku na završnici Europskog prvenstva u Engleskoj. Na travnjak jednog od hramova sporta kakvog je formirala otočna država, Old Trafford, istrčali su "sinovi" Ćire Blaževića. Bokšića i Prosinečkog nije bilo, stradali su od ozljeda u prvom dijelu natjecanja. Hrvatska je došla u Manchester nakon nepotrebnog poraza od Portugala, kada je Blažević izveo kombinirani sastav želeći izbjeći Češku. Šteta, jer je ovako zapravo "izvukao" momčad koja je gazila prema naslovu europskog prvaka.

Toga su sunčanog lipanjskog dana naši reprezentativci krenuli u jednu od najvećih kušnji do tada. Već u 21. minuti legendarni Klinsmann probušio je Ladića iz jedanaesterca. S gorčinom čudnog kriterija suca Sundella pošlo se na odmor, a nastavilo se odlučnije. To je brzo urodilo plodom; u šestoj minuti nastavka Šuker je priredio gužvu u njemačkom šesnaestercu i izjednačio! Radost je kratko trajala, Hrvatskoj nije bilo suđeno da prođe dalje. Najprije je "pocrvenio" Štimac, a potom smo primili pogodak, Sammer je iskoristio sučev darak...

Dva ljeta kasnije, sada s ove strane La Manchea, u Lyonu su se dvije momčadi srele opet. Ponovo u četvrtfinalu, ali sada Svjetskog prvenstva. No, ovoga je puta Berti Vogts morao stisnuti ruku Blaževiću. "Starci" na zalasku karijere poput Matthäusa, Klinsmanna i Kohlera nisu mogli držati korak s hrvatskim umjetnicima lopte - Jarni, Vlaović i Šuker presudili su im... Nijemci su otišli kući, a Hrvati do svjetske bronce.

Foto: Dražen Patarčić

Treći put nije bilo za bodove, a i prvi put se nije igralo na neutralnom terenu. Sada su sastavi već bili dosta obnovljeni. Šteta što je kiša toliko natopila maksimirski travnjak, pa je prava igra izostala, a i veći broj gledatelja; 10.000 je doista malo za takav par nogometnih družina. Poveli su tada Nijemci preko Rehmera, ali je naš "gastarbajter" Niko Kovač do kraja susreta uspio izboriti poravnanje.

I na kraju još jedan strelovit pogled unatrag. Sa "šahovnicom" na prsima Njemačkoj su se naši stari nogometaši suprotstavili triput. Jednom 1941. i dvaput 1942., reprezentacija tadašnje NDH "uredno" je gubila od "velikog brata", osnaženog čak i austrijskim i poljskim zvijezdama. 1:5, 0:2 i 0:5 - otužna je to bilanca jednog neobičnog vremena.

I u sklopu Jugoslavije bilo je zanimljivih ogleda. Prvi 1939. u Berlinu, kada je Njemačka zabilježila tijesnu pobjedu od 3:2, a potom u Zagrebu mnogo uvjerljivih 5:1. Nakon rata često je "plava" družina zapinjala na moćnom "elfu", pa je valjda zato u legendu ušla 1962. godina kada je na Svjetskom prvenstvu pogotkom Riječanina Pere Radakovića pala Njemačka.