Škoti očekuju poraz, a vjeruju u - neriješeno

Već nekoliko godina škotski su navijači navikli da nemaju prevelika očekivanja od svoje nogometne reprezentacije. Kad god je “Tartan Army”, što je škotska verzija “Vatrenih”, uzdizala svoje nade i vjerovanja u uspjeh, iluzije bi uglavnom bile prizemljene gotovo smiješnim igrama na travnjaku. Svjetsko prvenstvo 1978. u Argentini, i još svježije, treća utakmica u skupini Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998., koju smo izgubili od Maroka, samo su dva reprezentativna primjera.

Iz tog razloga, nećete naići na mnogo Škota koji predviđaju trijumfalan povratak iz Zagreba sljedećeg tjedna. Mišljenja su podijeljena, između onih koji misle da će Škotska biti uvjerljivo poražena i onih koji vjeruju da se može izvući remi, ali bez puno pogodaka. Oni prvi ukazju na činjenicu da hrvatska momčad u svojim redovima ima nekoliko sjajnih imena, poput Roberta Prosinečkog, Roberta Jarnija, Davora Šukera i Alena Bokšića. Druga grupa je dojma da su ove hrvatske zvijezde svoje najbolje utakmice već odigrale i da mogu biti zaustavljene od “radničke” škotske momčadi.

Ako i ostavimo sve škotske neuspjehe po strani, snažan razlog nedostatku optimizma ovdašnjih navijača jest činjenica da ova škotska momčad ne može ponuditi veliko uzbuđenje i kvalitetu. Zemlja koja je nekoć bila poznata po svom napadačkom stilu, danas je sve poznatija po opreznom, obrambenom pristupu igri. Dovoljno govori to što je izbornik Craig Brown za utakmicu protiv Hrvatske u sastav pozvao samo jednog pravog napadača - Billyja Doddsa iz Glasgow Rangersa. Ostali pozvani napadači više su po mjestu krila, nego pravi gol - igrači i rijetko postižu pogotke.

Ovakav stil igre vrlo je nepopularan kod škotskih navijača, bez obzira na rezultat. Čak i nakon pobjede u Latviji, ambicije i vjerovanja navijača nisu puno narasli, jer je većina priznala da domaćini nisu zaslužili poraz.

No, to ne znači da će škotski navijači na stadion u Zagrebu doći s loše raspoloženi. Mogućnost poraza nikad nije narušavala njihovu želju za zabavom i spektaklom, tako da Zagrepčani uistinu mogu očekivati slikovitu navijačku predstavu, bez obzira na rezultat.

Hamish BURNS

(Preveo i obradio: Bernard JURIŠIĆ)