Sportnet.hr na Olimpijskom stadionu u Barceloni

Foto: Sven Posavec

Za razliku od Barceloninog ovaj stadion nema karizmu i naslov kulturne ponude Katalonije. Zbog toga je vjerojatno i ulaz u njega besplatan. Nakon prolaska kroz metalna vrata i manji tunel odmah se ulazi na stadion koji je zadnju renovaciju doživio 1992. godine. Tada su upravo na njemu otvorene i zatvorene Olimpijske igre. O tome svjedoči i mali tekst i slika na jednom zidu stadiona.

Na tribine stadiona stane 56 000 gledatelja, ali su one rijetko pune. Kako nam je objasnio jedan od zaposlenika na stadionu, najbolje su posjećeni gradski derbiji kada tribine popune Barcelonini fanovi. Kao i naš Zagreb, Espanyol nema previše navijača, jer se svi okreću Barceloni. U većini ostalih utakmica dijelovi tribina se pokrivaju s reklamnim platnima, pa umjesto navijača igrači igraju pred velikom Coca-Colom ili nečim sličnim.

Foto: Sven Posavec

Po tribinama se nažalost nismo mogli prošetati, do terena doći također. Vrijedni redari upozorili su nas, a poslije toga i udaljili s tribina na kojima nije dopušteno biti. Tribine stadiona su na dvije etaže, oko terena se nalazi i atletska staza. Semafor je novi, digitalni, pa navijači mogu gledati ponovljene snimke golova i slično.

Iznad južne tribine nalazi se veliki Olimpijski luk te dva viteza na konju, zaštitnika Barcelone. U sklopu stadiona, izvan njega nalazi se i ploča na kojem je gorio olimpijski plamen.

Muzeja naravno nema, ali unutar stadiona se nalazi Fan Shop. Veličinom se ne može mjeriti s Barceloninim koji je na dvije etaže, ali potrebni suveniri se mogu kupiti. Ono što na Nou Campu nije bilo a ovdje smo pronašli jest plišana igračka obučena u dres kluba. Medek u plavo-bijelom dresu je kupljen, a vina s licencom Espanyola nije bilo.

Foto: Sven Posavec

Sve u svemu stadion je lijep i funkcionalan. Možda nije tako veleban kao toliko spominjan Nou Camp ali vrijedi ga posjetiti i slikati se na njemu. Dio sportske povijesti sigurno jest.