"Srce me vuče u Hrvatsku"

Iako je rođen i odrastao u Švicarskoj, Rakitić je otkrio da nije ravnodušan na ponudu da u budućnosti nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. "Moram priznati da me srce vuče u Hrvatsku, posebno u posljednje vrijeme, kad sam doznao da u Domovini postoji interes za mene", izjavio je napadački usmjereni vezni igrač kadetske i juniorske reprezentacije Švicarske.

Rakitić je jedan od najvećih talenata švicarskog nogometa i ponajbolji igrač U-19 reprezentacije koja je kao i Hrvatska, prošla prvi krug kvalifikacija za EP. Novinaru Sportskih novosti otkrio je i još jedan zanimljiv detalj. "Srce mi je lupalo kad sam čuo 'Lijepu našu', prilikom nedavnog susreta Švicarske i Hrvatske".

Foto: Dražen Patarčić

Iako je obitelj Rakitić pozvala predstavnike HNS-a "na razgovor", Švicarci sigurno neće "prekriženih ruku" čekati odluku mladog Hrvata. Posebno kad se zna da su zbog "domoljubnih osjećaja" već izgubili jednog od najboljih napadača švicarske lige, Mladena Petrića, koji je također odbio poziv da nastupa za državu u kojoj je rođen i odlučio igrati za Hrvatsku.

No, Petrićev primjer ne ide u prilog Rakitićevoj odluci da se "vrati korijenima", jer zvijezda Basela nikad nije dobila pravu prigodu u našoj reprezentaciji. Posebno otkad je na njezinom čelu Zlatko Kranjčar, koji mu nije dao ni jednu šansu.

Za Hrvatsku je Petrić debitirao u studenom 2001., zajedno s Josipom Šimunićem, na turneji po Južnoj Koreji. Za razliku od Šimunića, koji je postao nezamjenjiva figura u našoj reprezentaciji, Petrić je teško dolazio do prigode u napadu, bez obzira što je u mnogo navrata zaslužio prigodu prije mnogih koji su je dobili.

U četiri godine reprezentativne karijere odigrao je tek 5 utakmica za Hrvatsku, čak postigao i pogodak protiv Walesa 2002., a posljednji put nastupio je protiv Estonije, na početku kvalifikacija za EP 2004. Njegovi pogoci i odlične igre u Švicarskoj često su padali u drugi plan, najviše iz razloga što se nije "medijski nametnuo" hrvatskoj javnosti. Ipak, ne zaboravimo da su Petriću tek 24 godine, čak je i jedan Pršo debitirao s 29 i postao prva hrvatska nogometna zvijezda.

Petrić i Rakitić odlični su prijatelji i suigrači u Baselu. Petrić ne krije razočaranje što ga Kranjčarovi pozivi mimoilaze, jer je svojim igrama zaslužio prigodu prije Biloša ili Kučukovića, koji se sad najavljuje kao novo pojačanje u napadu.

Gledajući Petrićev primjer, Rakitić će sigurno imati tešku odluku pred sobom, koja će u konačnici odrediti njegovu nogometnu budućnost. S druge strane, primjeri Šimunića, braće Kovač ili Šerića mogu mu dati pozitivan signal da ga hrvatska nogometna obitelj spremno očekuje.