Sudbinska jesen za hrvatski nogomet

Subotnje otvaranje nogometne jeseni, za hrvatski nogomet je od – presudne važnosti. Možda nekome ta tvrdnja izgleda pretenciozno, međutim, naš je nogomet, nažalost, u silaznoj putanji i uspjesi, na svim poljima su jednostavno nasušna potreba. Vremena kada smo sebe i druge “hranili” pričama o “trećoj naciji na globusu” nezaustavljivo su prohujala. Mi smo cijelo to vrijeme tapkali u mjestu, ne želeći si priznati činjenice kako, ipak, više nismo onako dobri kao prije nekoliko godina…

Predstojeća jesen je prekretnica, svojevrsno raskrižje hrvatskog nogometa, klupskog i reprzentativnog, koji nema previše alternativnih puteva. Evidentan je pad, kojega ne uviđaju samo oni koji ga ne žele vidjeti. Hrvatskoj je očajnički potreban vjetar u leđa, uspjeh koji će razgrnuti tmurne oblake nad našim nogometom. Gomila loših, negativnih događja i vibracija pogodila je ionako krhko tijelo hrvatskog “soccera”. U posljednjih nekoliko mjeseci bili smo svjedoci afere oko poreza, privođenja sportskih djelatnika, afera, međusobnih optužbi i vrijeđanja, sada su opet “lisice na programu” u Hajduku. K tome, Splićani su ispali od Dunaferra, Dinamo je pometen od Milana, gotovo niti jedna dobra, vedra, optimistična stvar nije nam se dogodila. Sve je manje onih koji s vjerom u bolje sutra gledaju na hrvatski nogomet, pesimizam i defetističke najave “totalnog potopa” sve su glasnije.

Baš zato, nadamo se, od subote bi morala krenuti vedra jesen. Vječita lokomotiva hrvatskog nogometa – “Vatreni” – pred sobom imaju Belgiju i Bruxelles, moramo, jednostavno moramo vjerovati u uspjeh. Po staroj logici stvari, problema ne nedostaje, opet se javljaju sumnje i predviđanja kako ćemo pasti. U moru negativnosti teško je pronaći zrake optimizma, ali, ovog puta nemamo pravo na podbačaje. Ne samo zbog čisto rezultatskog dijela, koji se ionako uvijek može nadoknaditi, već zbog posvemašnjeg ozdravljenja nogometa. Kojem, ako se negativni trendovi nastave, predstoje najteži dani otkako je Hrvatske…

Maksimalna ozbiljnost, homogenost i kompaktnost, lišena bilo kakvih osobnih interesa i netrpeljivosti, to je ono što trebamo. Nakon reprezentacije, europski put nastavit će krčiti Dinamo, Rijeka i Osijek. Svatko sa svojim brigama i protivnicima, gradit će zajedničku stvar. Normalno, naša tri predstavnika jesen u Europi dočekuju u sasvim oprečnim situacijama, sa protivnicima različite snage. Ali, moramo vjerovati u sve, moramo vjerovati da će Slovan Bratislava, Brondby i Celta Vigo – pasti! Nećemo, normalno, konstatirati da Riječani, Zagrepčani i Osiječani moraju proći, jer bi takva konstatacija bila kontraproduktivna, ali vjera ne bi smjela izostati. Jer, baš kao ni reprezentacija protiv Belgijanaca, oni ne igraju samo za sebe, za svoje klupske boje i grbove. U pitanju je – hrvatski nogomet.

A taj isti hrvatski nogomet više se ne bori samo sa svojim protivnicima na zelenom polju. Veće prepreke su stalni gubitak vjere i samopouzdanja, kriminalizacija klubova, pad gledanosti i odmicanje onih koji mogu pomoći. Sve to može se pobijediti samo uspjesima. Gubitnike nitko ne voli, pogotovo ne u Hrvatskoj, a pobjede brišu sve. Zato su nam te pobjede, uspjesi i veselja potrebniji nego ikad. Zato moramo vjerovati u nogomet i igrače, bez kojih je sve suvišno. Vrijeme je da i mi imamo plodnu jesen…