Tko je Otto Barić, novi izbornik?

Rođenom 19. lipnja 1933. u Eisenkappelu u Koruškoj, cijeli je Barićev privatni i profesionalni život tekao na relaciji Hrvatska-Austrija. Odrastao u Zagrebu, njegova prva nogometna postaja bio je Građanski, čiju je omladinsku školu vodio glasoviti mađarski stručnjak Marton Bukovi. Građanski je u to, ratno doba, bio u samom vrhu europskog nogometa. Međutim, već kao 12-godišnjak, Barić je ostao bez kluba, nakon što je 1945. Građanski prisilno rasformiran, uslijed novonastale političke situacije. Nogometno školovanje nastavlja u novoformiranom Metalcu, a kasnije prelazi u Lokomotivu, gdje ostvaruje prilično skromnu nogometašku karijeru, ali i stječe prve stručne spoznaje, kao trener tog nekad vrlo jakog kluba.

Život ga ponovno odvodi van domovine, te mu je prva inozemna trenerska postaja momčad Opel Rütsselheim. Probija se do jačeg Wackera iz Innsbrucka, gdje tijekom sezone 1970/71. preuzima momčad od glasovitog slovenskog stručnjaka dr. Branka Elsnera i u istoj sezoni postaje austrijski prvak. Nastavlja trenerski posao u LASK-u iz Linza, potom slijede domaći angažmani u Zagrebu i vinkovačkom Dinamu (današnja Cibalia), pa povratak u Austriju, u Sturm, pa u bečki Rapid. Barić ovdje ostvaruje mnogo - 1983. je državni prvak, a nakon četiri godine, od kojih je jednu sezonu kormilario njemačkim bundesligašem Stuttgartom, 1987. i 1988. osvaja još dva naslova s bečkim "zelenima". Veliki europski uspjeh bilježi 1985., kada njegov Rapid u finalu Kupa pobjednika kupova gubi od engleskog Evertona. Daljnje postaje su Vorwärts Steyr i Tirol Innsbruck, a potom slijedi angažman u Salzburgu. S ovim 1994. osvaja prvenstvo Austrije i ulazi u finale Kupa UEFA, gdje gubi tek finale, od milanskog Intera. Sezonu kasnije ponovno je prvak Austrije. Ovi uspjesi vraćaju mu i ugled na hrvatskoj sceni, pa ga HNS uključuje u stručni stožer neposredno prije Europskog prvenstva 1996. Međutim, suradnja s Ćirom Blaževićem nije mogla biti dugog vijeka, pa Barić napušta reprezentaciju nakon nastupa u Engleskoj.

Novi predsjednik tadašnje Croatije, Zlatko Canjuga brže-bolje ga dovodi u Maksimir umjesto Zlatka Kranjčara, očekujući europske dosege. Ovdje brzo biva eliminiran iz euro-kupova, od moskovskog Spartaka, no iskupljuje se trijumfalnim osvajanjem hrvatskog prvenstva, s 21 bodom prednosti pred Hajdukom. No, ni domaća "dvostruka kruna" nije ga zadržala u Maksimiru. Odlazi u turski Fenerbahce, gdje je ostao upamćen ponajviše po teškoj ozljedi koju je "zaradio" na jednoj utakmici. Naime, gnjevni navijač protivničke momčadi pogodio ga je kamenom u leđa, nakon čega se "Otto Maximale" povukao iz trenerskog posla. Od tada, "lebdio" je nad Maksimirom i Rusanovom, obnašajući dužnost sportskog direktora Salzburga, a konačnu satisfakciju dočekao je prekjučer, preuzevši reprezentaciju od Mirka Jozića. Prvi zadatak je dovođenje "repke" u red i plasman na Euro 2004 u Portugalu.