Uoči SP: Bafana-Bafana dolazi samo sudjelovati

Već krajem XIX. stoljeća Južna Afrika ima svoja nogometna natjecanja. Kao jedna od važnijih engleskih kolonija, rano je primila Englezima omiljeni nogomet, a prve momčadi bile su zapravo selekcije Kraljevskog topništva, jorkširske regimente i posada brodova. Nije još igrano državno prvenstvo, ali su bila redovita prvenstva pokrajina. Tako je prvo državno prvenstvo Južne Afrike odigrano tek 1959. godine. Kakva je bila rasna netrpeljivost između vladajuće bjelačke manjine i potlačene crnačke većine, svjedoči podatak da su daljnjih tridesetak godina paralelno egzistirale bjelačka i crnačka liga!

Reprezentacija je južnoafričkim nogometašima praktično bila stran pojam. Naime, kad su nakon II. svjetskog rata postali država, Južnoafrikanci (tj. potomci bijelih kolonizatora) su u razdoblju od 1947. do 1950. odigrali desetak utakmica, uglavnom na turnejama u Australiji i Novom Zelandu. Zbog okrutnog apartheida, FIFA je odlučila suspendirati Južnu Afriku iz svih međunarodnih natjecanja. Tek se 1992., sada već mnogo bogatija ljudskim pravima, Južnoafrička Republika vratila u okrilje kuće svjetskog nogometa. Ustanovljena je redovna nacionalna nogometna liga, sada bez rasnih podjela, te se i nogomet konačno počeo razvijati, otvoren izvan nacionalnih okvira.

Klubovi Orlando Pirates, Kaizer Chiefs i Mamelodi Sundowns dominiraju domaćom scenom, a Piratesi su zabilježili uspjehe i u afričkim klupskim kupovima. Već prve godine otkako se pojavila na ljestvici FIFA-e, Južna Afrika je skočila s dna u gornju četvrtinu poretka, a 1996. godinu je, primjerice, reprezentacija završila kao 19. momčad svijeta, arhiviravši i svoj prvi Kup afričkih nacija. Afirmirale su se i prve zvijezde, pa su tako crni Lucas Radebe i bijeli Mark Fish ostvarili dojmljive karijere u Europi. Oni su za sobom "povukli" i druge zemljake, pa su tako Europljanima poznata i imena Phil Masinga, Benni McCarthy, Shaun Bartlett i Pierre Issa.

Na SP 1998. bili su svrstani u skupinu C, zajedno s domaćinom Francuskom, te Danskom i Saudijskom Arabijom. Počeli su uvjerljivim porazom od Francuza 0:3, ali su potom iznenadili Dansku remijem 1:1. Dojam su pokvarili ostavivši bod Arapima (2:2). Kao najslabiji od trećeplasiranih u svim skupinama, nisu ušli u osminu finala.

U nekoliko posljednjih godina na izborničkoj poziciji prodefilirao je niz europskih i domaćih trenera, no nijedan od njih nije duže vrijeme uspijevao zadržati "fotelju". Kontroverzni Francuz Philippe Troussier vodio ih je u Francuskoj, a sada je na toj dužnosti Portugalac Carlos Queiroz, koji je formirao dosta mladu momčad, koja je s lakoćom prebrodila kvalifikacije. Doduše, pretkolo s Lesotom i skupina s Zimbabveom, Burkinom Faso i Malavijem i nije neka osobita prepreka, ali kako se to obično kaže, "danas svi igraju nogomet". Te će se kvalifikacije ipak najviše pamtiti po tragičnom događaju na gostovanju u Zimbabveu, gdje je u navijačkom stampedu pregaženo trinaestoro gledatelja.

Queirozova garnitura mogla bi izgledati ovako: Vonk - Issa, Schoeman, Carnell, Nzama - Buckley, Zuma, Fortune, Ngobe - McCarthy, Bartlett. Tu su i Radebe i Masinga, koji više nemaju toliku igračku težinu, ali su još uvijek redovno na raspolaganju izborniku. Naša prognoza nije preoptimistična za Afrikance; predstoji im grčevita borba za svaki bod i eventualno treće mjesto u skupini. Naime, Španjolska je prevelika zapreka, dok Paragvaj i Slovenija pokazuju stalni napredak i vjerojatno će odlučiti o drugom mjestu. S obzirom da prvu utakmicu igraju protiv Paragvajaca, mnogo toga će već nakon tog susreta biti jasnije.