Uoči SP: Portugal puca visoko

Legende portugalskog nogometa su dva igrača "uvezena" iz prekomorskih posjeda koje je sredinom XX. stoljeća držala ova zemlja, smještena na atlantskoj obali Pirenejskog poluotoka. Mario Esteves Coluna i još više Eusebio da Silva Ferreira proslavili su Crni kontinent igrajući za momčad sa - Starog kontinenta!

Prvo prvenstvo Portugala odigrano je dosta kasno, tek 1934/35., uz pobjedu Porta. Poznati klubovi još su Benfica i Sporting, a kraj njih ostale su momčadi osuđene na "skupljanje mrvica". Tako je i u europskim kupovima. Benfica se može podičiti i dvama naslovima u Kupu prvaka (1961., 1962.), a Porto onim iz 1987. (s našim Ivićem kao trenerom). Sporting je 1964. osvojio Kup kupova.

Reprezentacija se prvi put na Svjetskom prvenstvu pojavila 1966. godine u Engleskoj i - odmah osvojila broncu! Sjajna Eusebijeva generacija neočekivano je "pomela" vrlo jaku konkurenciju: Mađarsku (3:1), Bugarsku (3:0), pa i šampionski Brazil (3:1)! U četvrtfinalu je s 5:3 pobijeđena Sjeverna Koreja, a potom je u polufinalu čarolija prekinuta porazom od domaćina i kasnijeg prvaka Engleske 1:2. Utakmice za treće mjesto uvijek su srazovi dvije razočarane momčadi i pobjeđuje ona prisebnija. To je ovoga puta bio Portugal i slavio protiv SSSR-a 2:1. Eusebio je s devet pogodaka bio najbolji strijelac World Cupa!

Drugo pojavljivanje Portugala datira iz 1986. godine i uzbudljivog meksičkog Mondiala. Ovaj nastup nije bio ni približno toliko uspješan kao onaj 20 godina ranije. Počelo je dobro, pobjedom nad Engleskom 1:0, ali su porazi od Poljske (0:1) i Maroka (1:3) zapečatili sudbinu tamnocrvenih.

Na euro-sceni igrali su u polufinalu 1984., 1996. u četvrtfinalu, a 2000. ponovo u polufinalu, unatoč igri i borbenosti koja je obećavala i europski naslov. Sljedeći nastup na Europskom prvenstvu već su osigurali, dobivanjem domaćinstva završnog turnira za 2004. godinu.

U proteklim kvalifikacijama Portugalci nisu pretrpjeli niti jedan poraz, ali su triput remizirali i tako jedva osvojili prvo, prolazno mjesto, ispred Iraca koji su morali u "žrvanj" dodatnih kvalifikacija. Kući su ostali nikad indisponiraniji Nizozemci, te autsajderski trio Estonija, Cipar i Andora.

Izbornik reprezentacije je Antonio Luis Alves Ribeiro de Oliveira, 50-godišnji trener Madeire, Coimbre, Gil Vicentea i Brage, a izbornik Portugala od 1994. do 1996. i opet od 2000. godine. I sam je 24 puta odijevao tamnocrveni dres i zelene hlačice, "odoru" portugalskog Seleçaa. "Toni", kao i većina svjetskih trenera, forsira sustav 4-4-2, a mogući sastav je: Ricardo - Rui Jorge, Jorge Costa, Fernando Couto, Frechaut - Rui Costa, Paulo Sousa, Conceiçao, Figo - Nuno Gomes, Pauleta.

Najveća zvijezda momčadi bez premca je Luis Figo. Afirmirao se u domaćem Sportingu, potom stekao svjetsku reputaciju u Barceloni, od jeseni 2000. igra za Real Madrid. Aktualni je vlasnik laskavog naslova najboljeg svjetskog nogometaša u anketi što ju je FIFA provela među izbornicima svjetskih reprezentacija. Igra kao vezni igrač, ali mnogo češće "pretvara se" u desnu polušpicu, pa mu ni postizanje pogodaka nije strano. Uz također sjajnog Rui Costu u vezi, Figo zaista ima vremena za obje pozicije.

Portugalu prognoziramo uvjerljivo prvo mjesto u skupini. To znači da bi igrali protiv drugoplasirane momčadi "naše" skupine, što može biti baš Hrvatska. Moramo biti realni i priznati da bi Portugal u tom slučaju bio lagani favorit, što ne mora značiti i unaprijed jasan ogled. Prođu li i tu zapreku, Portugalci imaju dobre izglede za visok plasman, možda i za ponavljanje bronce iz davne 1966...