Večeras smo svi Hrvati

Foto: Bruno Karadža

Ne čudi što su švedski novinari dosta prostora posvetili, njima neobičnoj, situaciji da najmlađem i najtalentiranijem prvotimcu zviždi jedan dio navijača reprezentacije. Kako objasniti nekome tko ne pozna hrvatske fenomene da je nekim navijačima važnije u kojem hrvatskom klubu igra Niko Kranjčar nego kako igra za 'repku'? Gotovo nemoguće, sličnih primjera gotovo da i nema u svijetu.

Takvi bi se trebali zapitati čemu točno fućkaju. Jesu li na terenu Dinamo i Hajduk ili hrvatska nogometna reprezentacija? Jesu li se zbog toga mnogi borili, dali i svoje živote - da bi se deset godina poslije pobjede u ratu neki drugi ponovno dijelili na "sjevernjake i južnjake"?

Nije sada ni mjesto ni vrijeme za detaljnije pojašnjavanje zašto Niko Krajnčar nije zaslužio zvižduke na Maksimiru čak i kada je u dresu Hajduka. No, svakako je mjesto i vrijeme da se podsjete oni koji su bili te sreće da se dokopaju zlata vrijedne ulaznice kako večeras protiv Švedske igra - Hrvatska.

Butina, Šimunić, Tudor, Tomas, braća Robert i Niko Kovač, Srna, Babić, Pršo, Klasnić i Niko Kranjčar večeras će, kao Hrvati, predstavljati Hrvatsku i tako ih treba i tretirati - vatrenim navijanjem nositi ih do Svjetskog prvenstva vrijedne pobjede, utjerati strah u kosti Šveđanima i pokazati im da se s razlogom boje "strašnog Maksimira". No, ne strašnog jer će se skidati stolice i bacati na teren, već zato jer će Hrvatska uz huk s tribina slomiti protivnika...