Veliki trijumf Carla Ancelottija i AC Milana

Foto: Nikola Movrić

Milan zaista jest najuvjerljivi prvak Italije svih vremena, i to po jedinoj pravednoj kategoriji. Ne razmaku od drugoplasiranog, jer taj podatak samo govori o slabostima protivnika, već po broju osvojenih bodova. A Milan ih već dva kola prije kraja ima 79 (u 32 kola), što je više nego što je ikad neka momčad skupila.

Ancelotti je posložio gotovo nepobjedivu momčad, ili točnije rečeno - samo jednom pobjedivu. Toliko je, naime, poraza skupio Milan u vjerojatno najtvrđoj ligi svijeta, i sigurno jednoj od najkvalitetnijih. Na putu prema naslovu, "rossoneri" su slavili dva puta u Rimu (kod Rome i Lazija), osvojili su i Torino, dobili i gradski derbi protiv Intera...sezona iz snova samo je dobila svoj zasluženi "happy-end" pobjedom protiv Rome kojom je osiguran 17. naslov prvaka Italije za jedan od najvećih europskih klubova.

A u tom pothvatu se mora odati priznanje i Ancelottiju, stručnjaku kojeg su i nakon osvojene Lige prvaka neki etiketirali kao gubitnika. Istina, Ancelotti je dva puta s Juventusom završio kao drugi, 2000. je u posljednjem kolu "stara dama" po poplavi izgubila u Perugiji utakmicu i naslov, a godinu dana kasnije je u tijesnoj utrci slavila Roma.

Foto: Nikola Movrić

No, nakon ove sezone više nitko ne može osporiti Ancelottijevo trenersko umijeće. Dežurni kritičari izvući će Berlusconijevu izjavu kako on zapravo slaže momčad, no teško da talijanski premijer ima vremena voditi treninge, uvježbavati momčad i slagati taktike za utakmice.

Ancelotti je uoči sezone dobio na raspolaganje zaista sjajan sastav, tadašnjem prvaku Europe pridružio se Cafu te mladi Brazilac Kaka koji se vrlo brzo nametnuo kao jedan od najvećih potencijala na svijetu, Rui Costa brzo je izgubio svoje mjesto u momčadi. Tu se može zabilježiti još jedan plus Ancelottiju, nije patio na imena, pa se nije bojao Portugalca gurnuti na klupu u korist fantastičnog Brazilca. Kad je, pak, u formi bio Tomasson, na klupi je sjedio Pippo Inzaghi.

Međutim, iako je sastav Milana po igračima bio odličan, bili su i Juventusov, Romin, pa i Interov. Ancelotti je tu bio prevaga, koncipirao je jedan poseban sustav igre koji je koristio samo u najvećim utakmicama gdje je redovito pobjeđivao. Primijetio je to i veliki nogometni znalac, Tomislav Ivić, konstatiravši da niti jedan Milanov protivnik još nije pronašao odgovor na tu formaciju.

Ta je izjava, istina, stigla prije Milanovog potopa u La Coruni, gdje je Milan propustio 4:1 iz prve utakmice četvrtfinala Lige prvaka te se porazom od 4:0 oprostio od naslova europskog prvaka. Ta je utakmica bila i jedini kiks Ancelottijeve momčadi ove sezone, ali čak ni tada Milan nije izgledao toliko loše na terenu koliko su se poklopile individualne igračke pogreške (Dida+Nesta+Cafu+Maldini = četiri gola Deportiva).

Foto: Dražen Patarčić

I veliki Fabio Capello, četiri puta prvak Italije s Milanom sredinom devedesetih, čestitao je svom kolegi: "Čestitke Milanu na zaista sjajnoj sezoni. Osvojili su rekordan broj bodova, ali ključ su bile pobjede protiv direktnih rivala."

Ancelotti je nakon utakmice protiv Rome bio oduševljen svojim sastavom: "Zaslužili smo naslov. Bila je ovo fantastična, nevjerojatna sezona. Dobili smo sve ključne utakmice, slavili smo i u Rimu protiv Rome, kod Lazija, kod Juventusa, dobili smo gradski derbi...čestitke svim igračima, nisu imali niti jedan period lošije igre."

Za naslov prvaka i briljantnu sezonu Milana zaslužni su i nikad bolji Ševčenko, čudesni Kaka, sjajna obrana na čelu s Maldinijem i Costacurtom koji su dogurali do šestog naslova, ali dio zasluga sigurno ide i Ancelottiju, koji je kritičarima začepio usta te se sada u miru može posvetiti stvaranju nove dinastije Milana...