Odbojkašice otputovale na Europsko prvenstvo: "Možemo dobiti sve, ali i izgubiti od svakoga"

Otišle su tiho, bez pompozno velikih riječi i najava iako kvaliteta koju imaju na papiru zaslužuje puno više. Ali upravo onako kako bi se to trebalo činiti, a da potencijalno razočaranje i otriježnjenje ne bude veliko i bolno. Čak i bez konferencije za medije koju su, primjerice, održale prije odlaska na Europske igre sredinom lipnja. Gotovo nezamijećeno, kako su proteklih pet tjedana radile u Mariboru, svojoj pripremnoj oazi. Iz Zagreba s kartama za Rotterdam gdje u subotu u poslijepodnevnim satima otvaraju Europsko prvenstvo protiv Bjelorusije. Hrvatske odbojkašice, dakako.

”Sretni smo što smo ponovno bili u Mariboru, uvjeti su bili odlični, trenirali smo koliko smo htjeli. Svima je poznata dvorana, hotel i što možemo očekivati. Imali smo dovoljno prijateljskih utakmica, sve je prošlo u najboljem redu”, oglasio se u ime djevojaka njihov trener koji ih je kroz kolovoz i rujan pripremao za EP, Angelo Vercesi, za portal odbojka.hr

S Plesa su otišle su nasmijane i vedre, u drugačijem izdanju nikad ih nismo imali prilike ni vidjeti, ni na terenu ni izvan njega. Pa i onda kada u najgori mogući trenutak stigne vijest od koje se ledi krv u žilama. O ozljedi Mije Jerkov, jedne od stožernih igračica čija je energija i pozitiva bila jedna od obilježja ove reprezentacije. Pucačko rame i lakat nisu izdržali pri samom kraju priprema, onda kada su koferi već bili napola spremni. I umjesto europske pozornice, rehabilitacija. I koliko god to odbili priznavati, oslabljena Hrvatska.

“Koga nema bez njega se mora. Nedostajat će nam sigurno, međutim, pokrit ćemo se kao ekipa“, optimizam širi jedna od uzdanica, Samanta Fabris koja će zaigrati na svojem trećem velikom natjecanju.

Nije 23-godišnja Pazinjanka u prvoj rečenici spomenula kompatibilnu riječ može, no drugo ništa Hrvatskoj nije preostalo niti treba više očajavati oko toga. Koliko može, vidjet će se na terenu koji će biti najbolji pokazatelj onoga što je Hrvatska radila u Mariboru. A radila je žestoko iako su ozljede remetile rutinu. Gotovo stalni saveznik.

”Ono što nije bilo dobro su ozljede djevojaka od ranije iz klubova. S time smo se dosta mučili te je zbog toga bilo dosta dana u kojima nismo trenirali u punom sastavu i to je definitivno utjecalo na sam trening, ali i formu. Ipak, mi imamo vrlo iskusne djevojke koje su dugo skupa, dugo igraju zajedno, kvaliteta je neupitna”, nastavio je izbornik Vercesi.

Forma je do danas morala doseći usijanje, a tim je tempom išla i kroz pripremne utakmice u Mariboru iz kojih je Hrvatska doživjela jedan poraz i to onaj početni protiv Azerbajdžana. Igralo se puno sa Slovenijom, igralo se i s Poljskom, ali one prave, jake provjere, kao lanjska pred Svjetsko prvenstvo sa SAD-om, nije bilo.

”Svaki protivnik bio je drugačiji po stilu igre, rasli smo iz susreta u susret, što je dobro. Sve djevojke su igrale, dosta smo mijenjali, svaka djevojka je po utakmici igrala barem dva seta, a to nam je bio i cilj. Najvažnije je da je razina igre, bez obzira koja je šestorka na terenu bila, poprilično ujednačena. Nadamo se iskustvom nadoknaditi hendikep manjka pravih utakmica ove sezone”.

I to nas onda zajedno s Vercesijem može veseliti i puniti optimizom, i bez obzira na ozljedu Jerkov koja se dogodila, da bi ovo EP moglo biti još bolje nego prošlo u Njemačkoj koje na neki je način bio povratak hrvatske ženske odbojke u europski vrh, tamo gdje je stanovala još u prošlom tisućljeću. S povratnicom Katarinom Barun, s friškim dodatkom Šušnjar, najboljm skorericom svog bivšeg kluba, s Mirom Topić, koje nije bilo u Italiji i s kojom je prijem prestao biti bolna točka, peto mjesto, prema Senni Ušić-Jogunici, zdravoj Senni kakva nije bila u Njemačkoj, ne izgleda kao previsoka letvica: “Cilj je nadmašiti taj doseg”.

Tako nalaže logika stvari, težnja boljem, višem, jačem. Do toga u skupini, iz koje prvoplasirani ide izravno u četvrtfinale, a drugi i treći u osminu finala, najprije predstoje aktualni europski prvak Rusija, zatim škola istog stila, ona bjeloruska, te Bugarska koju je i okrnjena Hrvatska pobijedila u Bakuu. A Bugarke su bile u gotovo najjačem sastavu. Ali prije svega Bjelorusija.

“Želimo bolji rezultat nego na prošlom Europskom prvenstvu, ali ne želimo se zaletiti, Bjelorusija nam je primarni cilj. Puno je iskusnija nego prije, sve djevojke igraju dobro po europskim klubovima. Rusija je definitivno favorit za naslov, ekipa koja je odradila puno utakmica na najvećoj razini, odlični su. Bugarska ima jake igračice koje igraju po čitavom svijetu, po razini su ekipa slična nama. Ipak, smatramo da u toj utakmici kao i u čitavoj grupi ovisimo podosta o sebi. Možemo dobiiti sve ekipe u skupini, ali i izgubiti od svakog”, poentirao je Vercesi.

Utakmica s Bjelorusijom bit će specifična i još po nečemu. U toj reprezentaciji igra i srednjakinja Vera Klimovič, za mnoge nepoznata, ali ne i našem Brazilcu. Naime, ta Bjeloruskinja u listopadu bi trebala reći sudbonosno da hrvatskom izborniku. Popusta, nadamo se, neće biti.