Prava slika hrvatskih odbojkašica: "Pokazale smo da možemo s najjačima"

Na kraju je na papiru ispalo tako da bjeloruska pomoć nije ni bila potrebna, štoviše samo je time uzela drugo mjesto u skupini i lakši ždrijeb za nastavak natjecanja. Ali ne može se pobjeći od činjenice da je upravo pobjeda Bjelorusije bila katalizator onoga što se na roterdamskom parketu dogodilo dva sata kasnije. Lišene briga oko prolaska u osminu finala i osiguranja olimpijskih kvalifikacija u što jednostavno nismo željeli vjerovati da se neće dogoditi, lišene mača nad glavom i pritiska koji bi možda stvari usmjerio u onom nepoželjnom smjeru, na površinu isplivala je realna slika hrvatskih odbojkašica. Prava slika koja sigurno nije bila ona u subotu. Ali i potvrda onih riječi izbornika Vercesija uoči polaska: „Možemo pobijediti, ali i izgubiti od svakoga“.

”Bila je velika olakotna okolnost što smo ušle u utakmicu već znajući da smo se kvalificirale dalje, pa smo bile rasterećene. Htjela bih čestitati svim curama jer su protiv Bugarske i Rusije igrale kao ekipa. Uspjele smo riješiti ono što nam je nedostajalo prvog dana”, oglasila se kapetanica Maja Poljak u izjavi za HRT.

Ono što je nedostajalo prvog dana bila je timska igra. Po poznatoj recepturi svi za jednog, jedan za sve. I nijedna igračica nije to propustila „dijagnosticirati“ u svojim izjavama. Nedostajao je uštimani orkestar koji je svirao ili previsoke ili preniske tonove. No ovaj protiv Rusije odsvirao je one najčistije. Prijem, blok, napad, kao da je na parketu u usporedbi onoga s Bjelorusijom, ali i dobar dio s Bugarskom, bila nekakva druga reprezentacija.

”Imamo problema s otvaranjem natjecanja. Prošle je godine bila ista situacija na Svjetskom prvenstvu. Međutim, drago mi je da nas pogreška protiv Bjelorusije nije skupo stajala iako smo si dobro pojeli živce”, nastavila je Poljak.

Uz kapetanicu koja je s tri bloka najviše pridonijela tomu da Rusija ne dobije prevlast ni u tom dijelu igre (11-11), Mira Topić bila je jedna od onih koja je kroz sve tri utakmice bila najveća konstanta u igri reprezentacije. Prijem kod nje nikad nije bio upitan, a uz Ivanu Miloš pretvorila se i u glavnu napadačku kariku. Pogotovo će svoje mjesto u najboljim potezima turnira naći onaj kojim je spasila drugu rusku set-loptu u trećem setu.

”Rusija je bila dobra, ali mi smo bili bolji u svim segmentima”.

I kada imate luskuz reći takvo što poput Topić, onda je jasno kakvu ste stvar napravili. (Najbolje) Ruskinje nisu dobile poštedu od svog izbornika, igrale su one koje su krenule i u prva dva dana, uostalom zemlja je to koja može sastaviti četiri reprezentacije i svaka bi bez problema prošla skupinu na Europskom prvenstvu. Zato je i ova utakmica u ruskim medijima ocijenjena kao sramota. A tko je toliko hrabar i staložen igrati na takvu kartu uoči četvrtfinala. Toliko o (smiješnim) pričama o beznačajnoj utakmici za Rusiju.

”Rusija je fenomenalna ekipa, vjerujem da nas je podcijenila, svjesno ili nesvjesno. Igrale jesu s najjačim igračicama. Sada trebamo iskoristiti tu utakmicu za samopouzdanje, da nam da vjetar u leđa. Nekima koji su možda na početku osjećali pritisak da ga se oslobode jer smo pokazali da možemo igrati s najjačima”, istaknula je službeno najbolja europska blokerica.

U tu skupinu sigurno ulazi i Italija koja će po nelogičnom sustavu natjecanja Hrvatskoj stajati na putu do četvrtfinala gdje bi opet morala protiv Rusije!? Talijanke nemaju više jednu od najljepših odbojkašica Francescu Piccinini, ali zato je tu čitav red iskusnih i prekaljenih, od tehničarke Lo Bianco, korektorice Centoni, primačice Del Core, sa zidom zvanom Valentina Diouf. Na papiru jaka ekipa, ali koja je svoje slabosti pokazala protiv Nizozemske koja ih je razbila s 20 razlike u malim poenima.

”Italija je reprezentacija s tradicijom uspjeha, kvalitetnim igračicama, kombinacijom mladih i starih”, u kratkim je crtama hrvatska kapetanica najavila Italiju i novu misiju kojoj se može priljepiti epitet nemoguća. Ali takve nam očito nisu problem.