Hrvatski ponos

Recept za pobjedu je dobro poznat. Hrvatska igra promjenjivo, radi mnogo grešaka, ali posljednjih 5 - 10 minuta odigramo odlično. "Bake i djedovi" dobiju povišeni krvni tlak, neki pak razbiju par daljinskih upravljača, no na kraju im je žao zbog toga jer naša reprezentacija pobijedi.

Jučer smo očekivali identičnu priču, ali nije bilo tako. Hrvatska je pokazala zašto je svjetski prvak i po prvi put od kako je Lino Červar na klupi je odigrala odličnih 60 minuta u kompletu. Lino će reći: "Rukomet nije tučnjava, to je vještina." Njegove riječi su protiv Španjolske imale "i glavu i rep". Hrvatska je u obrani odigrala fenomenalno, reprezentacija Španjolske koja inače postiže mnogo golova, samo je 22 puta probila naše vratare koji su briljirali.

Foto: Nikola Movrić

Fantastični Venio Losert je uz Igora Vorija najveće otkriće turnira. Kakve je taj čovjek sve šuteve obranio dosada na turniru. A kad mu se još priključi i show-man Vlado Šola onda nam malo tko išta može. Što reći kad je jedan prekaljeni Valter Matošević tek treći golman.

Igor Vori je još jedno veliko iznenađenje. Bojali smo se da će biti velikih problema s umorom s obzirom da je Vori naš jedini kružni napadač, ali Lino Červar je vrhunski pripremio naše dečke i Vori bez problema odigra cijelu utakmicu. Osim što igra isturenog igrača u našoj 5-1 obrani, Vori uvijek pospremi 5-6 lopti iza vratara suparnika. Bolje od toga nismo ni mogli očekivati.

Ostatak društva je jedinstven. Ako jednoga ne ide, preuzet će drugi. Ivano Balić je odlično razigravao protiv Španjolske, Blaženko Lacković je bio fenomenalan, Petra Metličića još uvijek malo čekamo, a Mirza Džomba i Nikša Kaleb briljiraju na krilima. Zamjene su nam isto za svaku pohvalu. Kapetan Slavko Goluža uvijek može pomoći i u napadu i u obrani, a Šprem i Zrnić su velika pomoć na krilnim pozicijama. Što će tek biti kad se vrate Renato Sulić i Tonči Valčić?

Hrvatska ima razloga biti ponosna na ove dečke. Oni su jedinstveni. Nikada nisam vidio takvu momčad, koja ima toliko samopouzdanja u svoje mogućnosti. Zasluge za to pripadaju Lini (i definitivno treneru Irfanu Smajlagiću) koji je stvorio jednu malu obitelj. Impozantna je činjenica da ovi dečki nikada ne misle o porazu, uvijek vjeruju da će naći način za vratiti se u utakmicu, i pobijediti. Hrvatska nikada nije imala takvu samouvjerenu momčad, u niti jednom sportu. "Vatreni" su bili nogometno čudo, ali ovi dečki nisu samo rukometno, već su sportsko i svjetsko čudo.

Nakon ovog turnira naša će reprezentacija zasigurno biti više respektirana nego što je to bilo nakon osvajanja Svjetskog prvenstva u Portugalu. Očito su neki strani stručnjaci mislili da je to slučajnost, pa tako u najavama OI-a svjetskog rukometnog magazina nisu spomenuli ni riječi o Hrvatskoj. Takve se situacije sigurno više neće ponavljati - sada nas je upoznao cijeli svijet. A uz sve nabrojano, imamo jako mladu reprezentaciju koja će još sigurno 8 - 9 godina moći igrati zajedno. Valjda ćemo jednom izaći i na naslovnici svjetskih časopisa.

"Pakleni" trenutno haraju Atenom, a "Dream Team" više se ne poistovjećuje s američkom košarkaškom vrstom, već sa izabranicima velikog majstora, Line Červara. Hrvatska je hit!