Dinamov dragulj teško se ozlijedio, a ovi igrači dokaz su da se može vratiti jači nego ikad

U nogometu često ozljede znaju diktirati karijere, ali nekolicina njih to nije dozvolila. U ovom članku donosimo vam popis igrača koji su pretrpjeli jako teške ozljede nekada u karijeri, ali su se vratili još bolji, jači i spremniji.

Time ujedno želimo ohrabriti mladog dinamovca Patrika Horvata, koji se ozlijedio u finalnoj utakmici Memorijalnog turnira Mladen Ramljak.

Još uvijek se iz plavog doma nisu oglasili po pitanju težine ozljede, ali Sportske novosti doznaju da bi ga mogla čekati poduža pauza jer sumnja se na rupturu prednjih križnih ligamenata.

Ivan Perišić

Moramo krenuti od Ivana Perišića, kojega je dobar dio nogometne javnosti već otpisao nakon što je doživio rupturu prednjih križnih ligamenata na treningu Tottenhama. Imao je 34 godine u tom trenutku, zbog čega su mnogi mislili da se nikada neće vratiti na svoju pravu razinu.

Perija je te zime došao na Poljud i van svih očekivanja uspio se oporaviti do kraja sezone te zaigrati na Europskom prvenstvu 2024. godine. Rastao se s Hajdukom već u rujnu, a onda kao slobodan igrač potpisao za PSV.

Ispostavilo se to vrhunskim potezom za njega jer postao je jedan od najboljih igrača s PSV-a, dosad na svom kontu ima 80 utakmica, 26 golova i 28 asistencija za nizozemski klub. Osvojio je nizozemski Superkup te dva puta Eredivisie, a bio je odličan i na Svjetskom prvenstvu odigranom ovoga ljeta.

Svi koji su sumnjali u Perišićev povratak zapravo su zaboravili o kakvom profesionalcu je riječ.

Santi Cazorla

Od ovoga ljeta je Santi Cazorla je u igračkoj mirovini, ima 41 godinu, a ozljede koje su iza njega pokazatelj su da nikada ne treba odustati. Operirao je koljeno, oba gležnja, a najgore od svega bilo je puknuće Ahilove tetive.

To je jedna od najvećih boli koje čovjek uopće može (fizički) osjetiti, a zbog nje je Santi bio van stroja skoro dvije godine. Nakon toga, zaigrao je za Villarreal, Al-Sadd i posljednje Real Oviedo, s kojim je izborio promociju u LaLigu.

U sezoni iza nas, koja mu je bila zadnja profesionalna, ispao je iz najjačeg španjolskog ranga, ali skupio je sasvim pristojnih 940 minuta kroz 28 nastupa. Za 41-godišnjaka s tolikom povijesti bolesti, i više nego pohvalno.

Radamel Falcao

Kada uđete u povijest ozljeda na Transfermarktu kod Radamela Falcaa, izbacit će vam tri stranice. Toliko problema imao je Kolumbijac, ali nije ga to spriječilo da postane jedan od najboljih napadača svoje ere.

No, najgora mu je bila ona iz siječnja 2013. godine, kada je pretrpio rupturu prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena. I to, da bi stvar bila gora, ozlijedio se u Monacovoj utakmici francuskog Kupa protiv niželigaša Monts d'Or Azergues Foota.

UEFA je tada prenijela njegove riječi o snu igranja na Svjetskom prvenstvu na ljeto 2014., ali bilo je to premalo vremena. Vratio se tek početkom iduće sezone i to kao novi igrač Manchester Uniteda.

Imao je određenih problema s prilagodbom na engleski nogomet pa se ne može reći da je baš briljirao u United i kasnije u Chelseaju. Vratio se u Monaco na ljeto 2016. i od tada u tri sezone zabio 63 gola.

Kasnije je igrao jako dovro za Galatasaray, pomogao Rayo Vallecanu te se vratio u Kolumbiju u Millonarios. Od ovoga ljeta je slobodan igrač.

Virgil van Dijk

Sredinom listopada 2020. Virgil van Dijk pokidao je prednje križne ligamente nakon neopreznog starta Jordana Pickforda u Merseyside derbiju. Vratio se tek početkom iduće sezone, što znači da je propustio i Europsko prvenstvo.

Ozljeda praktički nije ostavila nikakav trag na Virgilu, nastavio je voditi obranu Liverpoola kao da se ništa nije dogodilo. Odmah te sezone odigrao je 51 utakmicu, a prosjek od negdje 50 nastupa zadržao je i naredne četiri sezone.

I danas se vodi kao jedan od najboljih stopera svijeta, a u srpnju je napunio 35 godina. Apsolutno dokaz da se može vratiti na staru razinu ili čak igrati bolje nakon teške ozljede.

Ruud van Nistelrooy

Već je bio dogovoren transfer Ruuda van Nistelrooya u Manchester United za 20-ak milijuna eura početkom 2000., ali je igrač pao na liječničkom pregledu. Kako je van Nistelrooy odbio operaciju misleći da će to značiti njegovo neigranje na Euru 2000., United se povukao i transfer je propao.

Par dana kasnije, Nizozemac je na treningu potrgao prednje križne ligamente koljena. Uslijedila je pauza od skoro godinu dana, ali Ruud je samo nastavio zabijati i tek nakon ozljede proživio najljepše razdoblje u karijeri. U tih par mjeseci igranja po povratku uspio je uvjeriti Crvene vragove da ga dovedu i to za 28.5 milijuna eura.

Ondje se isprofilirao u jednog od najboljih napadača svijeta, zabio je 150 golova i imao 28 asistencija te zaradio transfer u Real Madrid na ljeto 2006. godine.

Tu je muku mučio s ozljedama gležnja, kasnije i meniskusa, zbog koje je van stroja bio 238 dana. Nije ga ni to pokolebalo, igrao je poslije za HSV i Malagu, prije nego se umirovio 2012. godine.

Xavi Hernandez

Sama činjenica da jako mali broj ljudi zapravo i zna da je Xavi Hernandez pretrpio rupturu prednjih križnih ligamenata 2006. godine dovoljno govori o tome kako je igrao po povratku.

Govorimo o jednom od najboljih nogometaša svijeta koji nisu osvojili Zlatnu loptu, nakon ozljede osvojio je doslovno sve što se moglo osvojiti i zanimljivo - nikada poslije nije imao problema s koljenom.

Bilo je tu par sitnih problema, ali nakon te 2006. Xavi nikada nije izbivao s terena duže od dva tjedna.

Alessandro Del Piero

“Tijelo mi se promijenilo dan prije mog 24. rođendana, kada su mi pukli ligamenti u koljenu. Godinu dana nisam igrao, trećinu toga vremena bio sam na štakama, ali to mi je promijenilo karijeru i učinilo me boljim nogometašem“ - rekao je jedne prilike Alessandro Del Piero.

Legendarni Talijan po povratku je promijenio način igranja, više se oslanjao na svoje znanje, nego fizikaliju. Poslije te ozljede osvojio je tri puta Serie A (ukupno šest), tri puta bio je proglašen i najboljim igračem talijanskog prvenstva, a naravno i 2006. je bio prvak svijeta s Italijom.

Ni on nije dao da ta ozljeda diktira tijek njegove karijere, službeno se umirovio početkom 2015., što znači da je nakon trganja ligamenata igrao još punih 17 godina.

Francesco Totti

Još jedna legenda talijanskog nogometa - Francesco Totti. On je pak imao mnoštvo problema s ozljedama, par mjeseci prije Svjetskog prvenstva 2006. doživio je prijelom lisne kosti (fibule), ali je toga ljeta osvojio svijet, upisao je četiri asistencije i zabio jedan gol u talijanskom pohodu na zlato.

Na proljeće 2008. godine pretrpio je i ovu toliko puta spomenutu ozljedu - puknuće prednjih križnih ligamenata. Nije ga bilo više od pola godine, a kasnije je još u nekoliko navrata bio out, bilo zbog koljena, zgloba, problema s leđima, istegnuća mišića...

Međutim, svaki put kada bi se vratio, Totti bi pokazao klasu. Zvao ga je i Real Madrid, ali nije htio nigdje - ostao je vjeran svojoj Romi cijelu karijeru.

A primjera je još...

Navedene igrače nismo rangirali po kvaliteti niti nastupima nakon povratka, već isključivo naveli kao primjere da je moguće vratiti se nakon takvih problema.

Dobar primjer svakako je i Alen Shearer, koji je kao 21-godišnjak pokidao prednje križne ligamente, ali vratio se još jači i bolji i kasnije postao najbolji strijelac u povijesti Premier lige.

Horvat i u svlačionici Dinama može pronaći dobre primjere za motivaciju - Luku Stojkovića, Lukasa Kačavendu… Stoga, poruka za Patrika i sve one koji se bore s ozljedama: Ne treba odustati, nego raditi i vjerovati!