Kovačevićev odlazak bio je neizbježan, ali zbog ovih stvari zaslužio je puno više poštovanja

Kada ne ide - ne ide. Mario Kovačević završio je svoje vrijeme u Dinamu, a veliki dio plavih navijača tu vijest dočekao je s oduševljenjem. Jednostavno je došlo krajnje vrijeme za promjene, a svjestan toga bio je i sam Kovačević, što se moglo prepoznati iz njegovih riječi nakon poraza protiv Rudeša.

Dinamo je u dosadašnjem dijelu sezone bio neuvjerljiv, momčad je djelovala nepovezano, bez imalo kemije i razumijevanja. U određenim utakmicama Zagrepčani su djelovali kao da je 11 igrača samo postavljeno na teren, kao da nikada prije nisu igrali skupa s dojmom da je svaki od njih igrao 'za sebe'.

Kovačević to nije uspio popraviti, uprava ga je podržavala do krajnjih granica, a Rudeš je bio kap koja je prelila čašu. Međutim, unatoč toj neuvjerljivosti, nepovezanosti i lošim rezultatima, Kovačević je zaslužio puno više poštovanja.

Dvostruka kruna

U prvom redu - Mario Kovačević je čovjek koji je vratio dvostruku krunu na Maksimir. Dežurni kritičari reći će da je imao najbolju momčad i najširi kadar, ali je činjenica da je Kova prije skoro godinu i pol dana dobio najteži mogući posao na svijetu.

Dinamo je na ljeto 2025. potpuno promijenio momčad, a shodno tome apetiti navijača bili su najveći mogući - dvostruka kruna ili govorimo o sezoni za zaborav. Teško je tek tako upasti u svlačionicu gdje je 20 igrača koji se praktički nikada nisu sreli, sve to povezati i uz to držati kontinuitet.

Na jesen je bilo određenih problema, ekipa se tražila, ali na proljeće je sve sjelo na svoje. Govorilo se o Plavom stroju, Dinamo je zaista bio neumoljiv, zabijao je kao na traci i doista mu nitko nije bio ni blizu. I sve to trebalo je potvrditi u finalu SuperSport Hrvatskog kupa.

Jedna utakmica, neutralan teren, a protivnik gladna Rijeka kojoj bi pobjeda u tom susretu donijela kvalifikacije za Europsku ligu, umjesto Konferencijske. No, Dinamo je i to rutinski odradio, 2:0 pobjeda i potvrda dominacije. I tada sam se detaljnije osvrnuo na umanjivanje Kovačevićevog uspjeha, a pojedinci su samo čekali priliku za napad.

Takvi su za argument koristili Europu, ali je činjenica da je tu prvi cilj bio ostvaren - prolaz u narednu fazu. Sitnice i neopreznost Stojkovića presudile su protiv Genka. Međutim, dinamovci, vratite se na ljeto 2025. i pomislite biste li bili zadovoljni takvom sezonom poslije 2024./2025.?

Derbiji - za to mu nitko ne može ništa reći

Nadalje, stvar za koju nitko ne može ništa reći Mariju Kovačeviću su derbiji. Uzet ćemo ovdje u obzir utakmice protiv Hajduka i Rijeke jer se samo takve objektivno i mogu nazvati derbijima za Plave. Kovačević u istima ima samo jedan poraz.

Da, jedan jedini poraz Dinama u derbijima pod palicom Marija Kovačevića je onaj ovosezonski na Poljudu protiv Hajduka. Aktualni hrvatski prvak je u zadnjim trenucima onog vaterpola imao priliku doći i do boda, a općenito se govorilo o totalnom podbačaju Dinama i vrhunskoj predstavi Hajduka. U takvom omjeru snaga Garcia je upisao jedinu pobjedu protiv Kovačevićevog Dinama.

Prošle sezone Dinamo je dva puta slavio u Splitu - 0:2 u rujnu te 1:3 u ožujku. U oba navrata moglo je biti i uvjerljivije te su iz Hajduka mogli biti i sretni takvim ishodima. Na Maksimiru se pak domaćin izvukao u prosincu golom Hoxhe debelo u sudačkoj nadoknadi, a u svibnju je Dinamo s pola gasa nadigrao Splićane i pobijedio ih 2:0.

Što se Rijeke tiče, Kovačević je kao Dinamov trener protiv nje igrao šest puta, a uz četiri pobjede upisao je dva remija. Jednom je slavio na Rujevici (0:2 u kolovozu), gdje je jednom remizirao 0:0 (u veljači). Pred domaćim navijačima Dinamo je pobijedio 2:1 početkom studenog prošle godine, identičan rezultat bio je u jedinom ovosezonskom dvoboju, a u travnju prošle godine bilo je 2:2. Finale SuperSport Hrvatskog kupa već smo spomenuli.

Kada sve zbrojimo - 11 derbija, sedam pobjeda, tri remija i poraz. Nije loše, zar ne?

Kakav god da je trener, pritisak je neizbježan

Čudna je hrvatska javnost, kakvog god da su karaktera treneri, prigovarat će im se. Kovačević je skroman, pristojan i uvijek iskren, a to se maksimalno iskorištavalo protiv njega. Kritičari su govorili da to nisu karakteristike koje treba imati trener Dinama, da mora biti oštar i drzak te da bi tako nametnuo autoritet.

Kada je pak netko takav, priča se kako se mora spustiti na zemlju. Nije se rodio tko je narodu ugodio.

Kovačević i Dinamo morali su prekinuti suradnju zbog obostranog dobra, a Mario konačno može malo odahnuti. Tko god ga je pratio ranije mogao je primijetiti vidno psihičko opterećenje, što nikako nije zaslužio. Prošlih sezona bio je 'hit trener SHNL-a', govorilo se da je šteta što takvi ne dobivaju priliku u velikim klubovima, a dovode se kojekakvi stranci. Kada je Dinamo to poslušao - opet ne valja.

Kako bilo, Kovačević mora ostati zapamćen po tome što je vratio dvostruku krunu u Zagreb i kao trener koji je s ljudske strane ostavio sjajan dojam. Nije išlo i ide se dalje. Sezona je praktički tek krenula, ima i previše vremena za popravljanje određenih stvari.