Nije stvar samo u realizaciji, Gorici nedostaju još neke stvari. Rudeš? S ovakvom igrom...

Veći dio pratitelja SuperSport HNL-a vrlo vjerojatno je prognozirao pobjedu Gorice na otvaranju devetog kola, ali Rudeš je začepio usta kritičarima, odnio veliku pobjedu i pobjegao s dna tablice hrvatskog prvenstva. Sigurno se odmah lakše diše, psihološki će ovo itekako značiti igračima Alena Peternaca, ali tek ih čekaju izazovi za opravdati ovu dobru predstavu.

Peternac je možda malo iznenadio s formacijom u kojoj je izveo trojicu otraga, uz dva klasična beka, ali ispostavilo se to dobitnom kombinacijom. Međutim, trebalo je čekati, biti strpljiv i pametan, a baš takav je Rudeš bio.

S druge strane, Gorici je pobjeda bila imperativ. Rudeš bi vjerojatno prije ovog susreta potpisao remi, ali sigurno da momčad Marija Carevića, kao već godinama stabilan prvoligaš, tako nije mislila. I pod takvim pritiskom nije išlo Turopoljcima.

Nije stvar samo u realizaciji

Za vrijeme reprezentativne pauze pisao sam o problemima koje Gorica ima s realizacijom. Nema se tu što kriti, šest postignutih pogodaka nakon devet kola, a od toga su dva s bijele točke. Naravno, takve isto treba zabiti, ali razumijete u kojem smjeru idem.

Carević je nastavio 'trpjeti' Patrika Mijića naprijed, dao mu je 45 minuta ovoga puta, ali on povjerenje nije opravdao. Imao je jednu ozbiljnu priliku, koju u ovakvim utakmicama moraš realizirati, ali kada ne ide - ne ide. Mijić je par puta dobro zadržao loptu, odlagao je i stvarao prostor, ali napadače će se uvijek gledati kroz prizmu postignutih pogodaka.

Gorica nije stvarala puno prilika, ali imala ih je dovoljno da okrene utakmicu u nekom drugom smjeru. Tko zna što bi bilo da je Franu Brodiću ušao onaj udarac glavom, no nije to toliki problem koliko će ga se možda predstaviti. Problem je što Gorica nije imala hrabrosti.

Rudeš je izveo trojicu otraga i jasno dao do znanja da će se braniti i kroz kontre čekati svoju priliku. Prepustio je loptu Goričanima, a kod njih su igru najviše vodili stoperi. Od jednog do drugog, ali jako sporo, bezidejno i bez imalo preuzimanja odgovornosti. Doslovce su mogli stajati u mjestu, ali Rudešu je to odgovaralo.

Tek bi spomenuti Brodić pokušao podvaliti i nešto 'izmisliti', kako se jedino i može kada je protivnik u niskom bloku, ali generalno su Turopoljci bili jako pasivni. I onda, kada je voda ušla u uši, pokušavalo se ubačajima i dugim dodavanjima, što je kao naručeno bilo Rudešovim gorostasima otraga. Reklo bi se, točno kako je Peternac i htio da bude.

Rudeš je bio strpljiviji i zreliji

Dolazimo tako do teme Rudeša - drugačiji sustav, povučenije linije i strpljivo, samo strpljivo. Svoj trenutak Zagrepčani su dočekali u 37., kada su sjajno kombinirali i tu lijepu akciju je Noa Skoko, inače igrač utakmice, okrunio pogotkom.

Znao je Peternac da je veći pritisak kod Gorice, da će joj nervoza rasti kako vrijeme bude odmicalo (odnosno što duže bude nula na semaforu), a samim time da će se više i otvarati rupe u obrani. U par minuta poslije drugog pogotka gostiju curilo je na sve strane, ali nedostajalo je malo mirnoće i možda sreće da Rudeš u potpunosti ugasi utakmicu.

Jedini trenutak neopreznosti bio je upravo kod tog kaznenog udarca kojega je skrivio Marko Zebić. Ante Erceg mu je pobjegao, a mladi dinamovac koji je u Rudešu na posudbi je pomalo neiskusno gurnuo starog lisca Ercega, koji je izborio najstrožu kaznu.

No, nisu Rudešani klonuli duhom. Nastavili su s organiziranom i discipliniranom igrom, a Gorica i njezini ubačaji sa svih strana nisu joj stvarali previše problema. Naučili su trpjeti i ne podilaziti pod 'divljinu', a to je možda i veća pobjeda za nastavak sezone.

Znači i taj Junior Fernandes...

Govorio je Peternac u nekoliko navrata da mu Junior Fernandes puno znači samom pojavom. Objasnio je kako su treninzi bolji, kako se bolje radi, a očito sve to dolazi na naplatu.

Fernandes nije imao težak posao kod svog pogotka, ali uvijek je tu negdje. Uvijek je u duelima, na granici, možda malo i pričom isprovocira protivnika, ali i to je dio igre. Erceg to već godinama radi, a ima sada i Rudeš jednog takvoga.

I ne samo Junior Fernandes, Rudešu znače još Celjak, Bralić i Rogić, koji su držali obranu. Uz njih (i naivno skrivljene penale) učit će mladići poput Zebića, ali i Skoke, kojemu je jako važno osjetiti stabilnost iza leđa.

Kombinacija mladosti i iskustva uvijek se pokaže dobitnom kombinacijom, a tu formulu prati i Peternac.

Daleko je ovo od kakvih zaključaka

Ovom utakmicom, obje momčadi zaključile su prvu od četiri faze SuperSport HNL-a. Rudeš je osvojio dva boda više, ali s puno boljim dojmom i atmosferom ući će u nastavak sezone.

Kao povratniku u SHNL pritisak je zapravo najmanji jer, objektivno gledajući, svi su pred početak sezone očekivali ekspresan povratak u SuperSport Prvu NL. Upravo zbog toga se Peternac u ovakvom dvoboju mogao postaviti defenzivnije i mogao je čekati protivnika, što si Gorica nije smjela dozvoliti.

Dva boda su mala, mizerna razlika i stvari će se konstantno mijenjati. Pogotovo nakon zimskog prijelaznog roka, nakon kojega ponekad na scenu stupaju ponekad praktički potpuno drugačije momčadi nego u prvom dijelu.

No, putokaz je tu za Rudeš. Pokazao je da se može nositi s prvoligašima, ali sada ga najteže čeka - držati ovu konstantu. Ipak, još uvijek s manjom dozom pritiska nego kod Gorice, koja se ozbiljno mora probuditi i trznuti te pokazati hrabrost i preuzeti odgovornost. U suprotnom, mogla bi biti u problemu i nervoza bi mogla rasti, kao i kod ove utakmice, kako vrijeme odmiče.