Dominantno. Rutinski. Šampionski. Dinamovski.

'That's all folks', rekli bi ljubitelji Looney Tunesa, nakon finala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Aludiramo, jasno, na pitanje osvajača prestižnih trofeja hrvatskog klupskog nogometa - Dinamo je pomeo konkurenciju te osvojio dvostruku krunu.

Vrhunska sezona, briljantan drugi dio iste i apsolutno zaslužen ishod. U svakom pogledu i u oba natjecanja Dinamo je izdominirao, rutinski je vratio oba trofeja u svoje vitrine i po tko zna koji put dokazao da je vladar u hrvatskom nogometu.

A bilo je teško, itekako teško na početku, nakon toliko promjena, toliko kritika upućenih treneru, igračima i upravi. No, vrijeme je uvijek bilo i bit će najbolji pokazatelj, Dinamo je bio strpljiv, šutio je i radio, a onda je njegov uspjeh progovorio.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Mentalitet pobjednika

Koliko god da je Rijeka pružila dobar otpor u posljednja dva derbija (0:0 na Rujevici i 2:2 na Maksimiru), dojam je bio da će Dinamo doći do Rabuzinovog sunca. Sve stoji, finale, jedna utakmica, sve je moguće, jedna pogreška ili bljesak pojedinca mogu sve okrenuti, no tko god je pratio događanja u SuperSport HNL-u i SuperSport Hrvatskom kupu ove sezone - mogao je pretpostaviti kakav će biti ishod na Opus areni.

Jednostavno, kod momčadi kao što je Dinamo osjeti se ta moć, šampionski mentalitet i stav u finalnim utakmicama. Ova ekipa sastavljena je od igrača koji se u bivšim klubovima većinski nisu borili za trofeje, što je pred Marija Kovačevića stavilo dodatan pritisak, no taj duh pobjednika uđe u kosti svakoga tko nogom kroči na Maksimir kao novi član.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Imao je Dinamo kontrolu protiv Rijeke, a bio je strpljiv, nije srljao. Čekao je tu pravu priliku, a nakon što je Luka Stojković zabio prvi gol, jasno je bilo u kojem smjeru utakmica ide. Ne samo to, nego činilo se da su Plavi mogli zabiti i pet golova da im je trebalo, bez pretjerivanja.

Kažu da je 2:0 najopasniji rezultat, ali čak i navijači Dinama koji se najviše stresiraju vjerojatno su bili maksimalno opušteni gledajući susret u Osijeku. I onda, kada kamera prikaže na Luku Stojkovića ili Mihu Zajca, koji se onako lagano osmjehuju, shvatite što je Roberto Donadoni htio reći nakon poraza u raspucavanju s bijele točke u polufinalu Svjetskog prvenstva 1990. godine:

“Promašio sam penal, vraćao sam se na svoje mjesto na centru i bacio sam pogled prema sljedećem izvođaču Argentine. Bio je to Maradona, koji se smijao, igrao s loptom i pjevao. U tom trenutku znao sam da je sve gotovo.“

Ili, noviji primjer, kada su se Karim Benzema i Casemiro smješkali dok su na Santiago Bernabeuu imali gol zaostatka u ukupnom omjeru protiv Manchester Cityja. Kasnije su, naravno, preokrenuli, a fotografija je postala viralna jer u istoj se vidi odraz tog pobjedničkog mentaliteta, mirnoće u ključnim trenucima.

To u SuperSport HNL-u ima samo Dinamo.

Dinamovo proljeće

I dok je na jesen bilo kikseva i podosta navijačkih kritika, znalo se da to samo treba istrpjeti. Igranje u Europi također je crpilo energiju igračima, a dok se fokus prebacio na domaća natjecanja - tada je utihnula svaka nada Dinamovih konkurenata. Plavi su postali nezaustavljivi, nemilosrdno su trpali mreže protivnika, kao da su iz ležećeg položaja s džojstikom sjeli nagnuti prema naprijed i rekli - 'E, sada je vrijeme malo se uozbiljiti'.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Tu je ključnu ulogu odradila uprava na čelu sa Zvonimirom Bobanom, konstantno su bili pod pritiskom, javnost je nametala ideju o otkazu za Marija Kovačevića, ali to bi bila čista nebuloza, ishitrena i nepromišljena odluka. Možda negdje drugdje to prolazi, iako prolazilo je nedavno i u Dinamu (slučaj Sergej Jakirović), ali u ozbiljnom ustroju s jasnom vizijom i idejom - nikako.

I onda, kada se pusti malo vremena da se stvari poslože, bljesne Dion Drena Beljo, Luka Stojković bude nezaustavljiv, Josip Mišić dirigira veznim redom poput Sergija Busquetsa… Doduše, koga god Kovačević ubaci, taj postane enigma za protivnika. Nije to nikakva floskula jer pobjedom protiv Rijeke, Dinamo je službeno slomio svakog domaćeg protivnika u 2026. godini. Gledajući širu sliku, nije uspio poraziti samo Midtjylland (poraz 2:0), a slavio je i protiv Genka u Belgiji u regularnom vremenu.

U posljednjim sezonama Plavi su uvijek znali iznijeti kada treba, ali odavno nisu svojim navijačima podarili toliko mira i sigurnosti. Zapravo, Dinamova ova sezona bila je kao prosječna Bayernova u Njemačkoj.

Što donosi ljeto?

Nakon što se prošle sezone išlo u totalnu rekonstrukciju, ovoga ljeta očekuje se, logično, slabija aktivnost Dinama u prijelaznom roku. To ne znači da neće biti promjena, dapače - Plavi spremaju doselekciju, uz nekoliko promjena pokušat će napraviti još konkurentniju momčad za Europu.

Nekako sve ide u tom smjeru - izdominirao si u domaćim natjecanjima i sada polako gradiš momčad za iskorak u Europi. U medije je procurila informacija o navodnom dolasku Stjepana Radeljića, a po svemu sudeći doći će do rastanka s Dominikom Livakovićem. Suludo je sada pričati o potencijalnim pojačanjima jer Dinamo uvijek to pomno bira i 'čačka' po svim dijelovima svijeta pa je totalno nepredvidiv.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Pokazao je to dovođenjem Monsefa Bakrara iz New Yorka, tako da i ovoga ljeta možemo sve očekivati. Bomba je odjeknula kada je Ismael Bennacer došao na Maksimir, spletom okolnosti ta veza nije donijela previše, ali pokazala je Dinamovu moć. Kada je igrač takvog kalibra spreman doći na Maksimir, ne treba ni napominjati koliko su Zagrepčani cijenjeni u nogometnom svijetu.

A uz sve to, mladići iz akademije priliku čekaju kao zapete puške (čitaj Marko Zebić, Sven Šunta). Shodno tome, B momčad, koja će iduće sezone igrati u SuperSport Prvoj NL, trebala bi biti pun pogodak - mladi igrači dobit će potrebne minute u seniorskom nogometu pa će biti bezbolniji ulazak u prvi sastav.

Uostalom, do kraja sezone vidjet ćemo sigurno dosta kadeta i juniora, što je sam Kovačević potvrdio. Suma sumarum: Šampionsko ozračje, zdrava sredina, jasan cilj i projekt - budućnost je svjetla dinamovcima.