Muhammad Ali preminuo u bolnici u Phoenixu

Bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji i legendarni boksač Muhammad Ali umro je u petak u dobi od 74 godine, objavili su mediji.

Jedan od najboljih sportaša svih vremena umro je u bolnici u Phoenixu, gdje je proveo posljednja dva dana, rekao je NBC-u glasnogovornik obitelji Bob Gunnell.

Trostruki svjetski prvak u teškoj kategoriji godinama se borio s Parkinsonovom bolesti koja mu je dijagnosticirana 1984., tri godine nakon što se povukao iz boksa.

Bolest se često povezivala s traumom glave, a Aliju se stanje zadnjih godina dodatno pogoršalo pa je pojavljivanje u javnosti sveo na minimum.

Ali je u karijeri imao ukupno 61 profesionalni meč. Od toga je pobijedio u 56 nastupa, uz 37 pobjeda nokautom. Nije imao niti jednu neriješenu borbu, te je zabilježio 5 poraza.

Rođen je pod imenom Cassius Marcellus Clay 17. siječnja 1942., a počeo je boksati sa 12 godina nakon što su mu ukrali novi bicikl.

Svijet boksa bolje ga je upoznao na Olimpijskim igrama 1960. godine u Rimu, kada je osvojio zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji pobijedivši Poljaka Zbigniewa Pietrzykowskog. U autobiografiji iz 1975. izjavio je da je medalju bacio u rijeku nakon što ga je skupina bijelaca uznemiravala u jednom restoranu u Louisvilleu, dok dvojica njegovih biografa tvrde da ju je izgubio.

U prvoj profesionalnoj borbi 1960. godine, zakazanoj na šest rundi, pobijedio je Tunneyja Hunsakera, koji je radio kao policajac u Fayettevilleu. Četiri godine kasnije prvi puta je postao svjetski prvak u teškoj kategoriji. U Miami Beachu 22-godišnji Cassius Clay svladao je Sonnyja Listona tehničkim nokautom u šest rundi.

Neposredno nakon osvajanja titule prešao je na islam, te je promijenio ime u Muhammad Ali. Sljedećih godina osam puta je obranio naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji.

Godine 1967. odbio je novačenje u američku vojsku i odlazak u Vijetnamski rat, pozivajući se na prigovor savjesti. Osuđen je na pet godina zatvora i ostao je bez naslova jer se nigdje nije mogao boriti.

Nakon tri i pol godine pauze vratio se u ring, 26. listopada 1970. tehničkim nokautom svladao je Jerryja Quarryja. Sudsku satisfakciju dočekao je 1971. godine, kada je Vrhovni sud odbacio presudu od pet godina zatvora zbog izbjegavanja odlaska u vojsku.

Ubrzo je uslijedio meč protiv Joea Fraziera, njegovog najvećeg rivala u teškoj kategoriji. Frazier i Ali odradili su tri legendarna meča u povijesti boksa, a prvi je bio 8. ožujka 1971. u njujorškom Madison Square Gardenu, koji je poznat kao "borba stoljeća".

Ali je bolje krenuo u meč, ali je Frazier dominirao većim dijelom dvoboja i na kraju je nakon 15 rundi pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca. Frazier je tako nanio prvi poraz Muhammadu Aliju u njegovoj profesionalnoj karijeri, a nakon meča obojica su završili u bolnici.

Uzvrat je ponovno bio u Madison Square Gardenu, 28. lipnja 1974. godine. U izjednačenoj borbi Ali je dobio taj meč na bodove nakon 12 rundi.

Dvojica velikana ponovno su se susrela 1. listopada 1975. na Filipinima u jednom od najslavnijih sportskih događaja 20. stoljeća, kasnije prozvanim "Triler u Manili". Ali je dobio meč jer je Frazierov trener Eddie Futch predao borbu bojeći se da njegov štićenik ne ostane slijep zbog teških ozljeda oka.

Još jedna Alijeva borba ušla je u red najvećih sportskih događaja. Bio je to dvoboj protiv branitelja naslova Georgea Foremana 30. listopada 1974. u Kinšasi u Zairu, koji je poznat pod nazivom "Rumble in the Jungle". Ali je primjenio iznenađujuću taktiku, sedam rundi bio je u defenzivi i primao je teške udarce od Foremana, a kada se je Foreman ispuhao Ali ga je nokautirao u osmoj rundi, te je osvojio titulu po drugi puta.

Treći puta naslov svjetskog prvaka osvojio je protiv Leona Spinksa 1978. godine. Posljednji meč odradio je 11. prosinca 1981. na Bahamima kada je izgubio od Trevora Berbicka.

Ali je u karijeri imao ukupno 61 profesionalni meč. Od toga je pobijedio u 56 nastupa, uz 37 nokauta. Nije imao niti jednu neriješenu borbu, te je zabilježio 5 poraza.