Dugopolje u centru Zagreba

Nakon nekoliko dana "vaganja", ipak sam se odlučio napisati nešto. Iako Sportnet nema rubriku "crne kronike", ipak mislim da se ovakve teme ne smiju prešutjeti ni na stranicama koje su posvećene isključivo sportu, kao što je Sportnet. Iako sa sportom imaju jako malo veze.

Prošle godine svi smo se zgrozili nad brutalnošću koja se dogodila u splitskom predgrađu, kad je na automobil pun navijača Dinama nasrnula grupa "navijača" Hajduka. Igrom slučaja, nitko nije smrtno stradao, što je opet zasluga - navijača Hajduka, ali onih bez navodnika, koji su nesretnom Dinamovcu pomogli da izađe iz zapaljenog automobila. Mrlja na cesti i danas se nalazi na istom mjestu, a potpisnik ovih redaka prošao je preko nje i proteklog vikenda. Možda pretjerujem, ali nikad mi to nije ugodno i uvijek kad preko nje prođem zamišljam čovjeka kako gori unutra.

"Zaslužne" za taj događaj kazna je stigla. Od bezuvjetne osude u gradu u kojem žive, do kaznenih prijava i mnoštva neugodnosti koja su proživjeli u ovih nekoliko mjeseci od tog događaja, mnogima od njih zasigurno je u glavi bar jednom zasvijetlilo pitanje "Zašto"? Njihov problem, nije mi ih žao.

No, hoćemo li ikad doživjeti da slično pitanje sebi postavi netko od "junačina" koji patroliraju studentskim domovima po Zagrebu dan-dva prije i poslije Hajdukovih gostovanja u Zagrebu? Hoćemo li doživjeti da zagrebačka policija objavi da je uhvaćen divljak koji je u tramvaju napao čovjeka s djetetom, jer je imao dalmatinski naglasak? Onoga koji je jednom "tovaru" izbio oko, ili ga poslao dva tjedna u besvjesno stanje, na granicu života i smrti? Onoga koji "u duhu derbija" legitimira ljude po GLAVNOM GRADU Hrvatske, tražeći povod da nekoga počasti "kolcem, lancem i bokserom u glavu"?

Prošlog vikenda ponovno su batine dobili nedužni studenti, Dalmatinci, koji su se usudili u GLAVNOM GRADU svih Hrvata nazdraviti tituli Hajduka. Grupa "junačina" poručila im je da je "Zagreb njihov", kao da su im ga ovi htjeli ukrasti. Jadne, frustrirane kukavice grupirale su se i "branile svoj teritorij". Bi li to isto trebali napraviti Dalmatinci kad im gore spomenute "junačine" s tatama i mamama dođu na ljeto u goste? Dokad će trajati taj "tenis"?

Užasna u svemu tome nije krv nedužnih koja se već godinama prolijeva u potocima. Užasna je činjenica da ni jedan huligan dosad nije odgovarao zbog toga. Užasna je činjenica da se ne smije biti Dalmatinac u GLAVNOM GRADU svih Hrvata u vrijeme dok Hajduk igra u Zagrebu, ili kad, nedaj Bože, osvoji neki trofej. Užasna je činjenica da se život u Zagrebu za vlasnike splitskih registracija mora planirati onog dana kad izađe raspored utakmica nogometnog prvenstva.

Užasna je činjenica da danas moram pisati o ovome. Ali što očekivati od priglupih klinaca koji se "furaju" na nacističke znakove i idole, a pojma nemaju o njima, kad iz dnevnog tiska iz dana u dan vrište uvredljive poruke iz Maksimira u Poljuda, na račun "onih drugih". Koliko još trebamo računati na Božju ljubav, koja nas valjda jedina čuva od onog najgoreg, a nažalost vjerojatno i neizbježnog? Smrti.

Dokad će se opravdavati "svoje" i dokad će se huliganizam onih koji igrom slučaja vole istu boju, pravdati nekim "dugovima iz prošlosti". Tko će prvi smoći snage i reći "ti si idiot i ne zanima me za koga navijaš i u čije ime radiš gluposti"?