Hrvatska popunjava broj?

"Što se Hrvatske tiče, to više nije momčad koja je završila kao treća 1998., ona je tu da popuni broj.". Komentar je ovo novinara Soccerneta, jednog od uglednih engleskih web portala, a slična razmišljanja mogu se pronaći i u svim drugim medijima. Times je, uoči ždrijeba, sugerirao kako se Englezi trebaju pomoliti da Engleska izvuče - Hrvatsku.

Foto: Goran Pervan

Za Engleze, na svijetu postoje tek Brazil, Argentina, Italija, Francuska, Njemačka i, naravno, Engleska. Svi ostali su - ostali. To što rezultati na posljednjim prvenstvima ne daju za pravo takvom gledanju na stvari - Engleze previše ne dira.

Svoju skupinu nazvat će lakom, i već razmišljaju samo o tome kako izbjeći Njemačku u drugom krugu, iako recimo s Poljskom nemaju uopće ugodna iskustva. A da ne govorimo o Švedskoj, suparniku u skupini, koju nisu pobijedili od daleke 1966. godine, točnije 11 utakmica.

Zaboravite sve uspjehe momčadi koje nemaju tako snažne nacionalne lige, tako snažne medije, tako razvikane zvijezde i zvijezdice. Engleska je među glavnim favoritima za naslov prvaka svijeta, dok Ukrajinu, na primjer, nitko ne spominje. Dakako, to što su Ukrajinci prva momčad u Europi koja je osigurala plasman na SP, i to u najtežoj grupi (protiv europskih prvaka Grčke, treće momčadi svijeta Turske i jake Danske), ili što imaju igrača s kojim se niti jedan engleski ne može usporediti (Ševčenko) - je nevažno. Ne samo nevažno, nego rijetko gdje i spomenuto.

Foto: Bruno Karadža

Njemačka, još jedan favorit. Jasno, tradicija, ime i domaći teren aduti su Nijemaca, no što sugeriraju rezultati prijateljskih dvoboja? Da su Nijemci u 'gabuli'. S druge strane, Hrvatska je tu da 'popuni broj'. Momčad koja je bez poraza prošla kvalifikacije, dva puta tukla Švedska i slavila u Sofiji, momčad koja ima najduži niz domaće nepobjedivosti u kvalifikacijskim utakmicama u Europi (a u Njemačkoj će imati 'polu-domaću' atmosferu)... je li tih činjenica svjestan koji strani novinar? Ili su jednostavno zaključili da Hrvatska nije kao '98. i da zato mora biti - slaba?

Španjolci opet favoriti? Usprkos tolikom nizu neuspjeha na velikim prvenstvima? A opet, u svim analizama ispred spomenute Ukrajine. Aragones čak razmišlja o tome kako je nezgodno što im je na putu do polufinala - Brazil!? Francuzi također među glavnim favoritima; ispali bez datog pogotka '02. (s momčadi koja je bila jača od sadašnje), ispala od Grčke '04., i jedva prošla kvalifikacije?! Švicarska će, naravno, biti tek topovska hrana Francuskoj, iako su momčadi dva puta odigrale neriješno u skupini, da bi Švicarci u dodatnim kvalifikacijama preživjeli svjetsku broncu, Tursku.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Talijani su, pak, favoriti ispred Čeha (iako su Česi druga momčad svijeta po FIFA renkingu, koji iako nije dobar, nije baš ni promašen), dok i Amerikanci pričaju o nekakvom osvajanju Svjetskog prvenstva. Nije mi, naravno, namjera reći da su te momčadi slabe. Ne, Francuzi, Talijani, Englezi, Nijemci, Španjolci - svi su jaki, svi mogu daleko. Ali mogu i neki drugi.

Poanta? Mediji iz zemalja koje imaju najjače lige smatraju da se ta snaga lige prenosi na nacionalnu momčad, iako to uopće ne mora biti slučaj. Koliko Engleza igra u Chelseaju ili Arsenalu? Koliko Španjolaca igra u Barceloni i Realu? K tome, za favorite se automatski uzimaju momčadi koje imaju najveće nogometne zvijezde, iako primjeri Turske, Hrvatske, Južne Koreje i drugih svjedoče da se ne mora imati Ronaldinho ili Zidane da bi se postigao velikih uspjeh.

Svoje analize ne rade gledajući rezultate, već uzimajući u obzir veličinu imena nacije i njenih igrača. Hej, bolje zvuči Rio Ferdinand nego Joe Šimunić. No, broj primljenih golova Hrvatske i Engleske neće baš sugerirati da Engleska ima bolju obranu. Henry zvuči puno bolje od Freija, no pogledajte statistike postignutih golova za reprezentaciju (69 nastupa/28 golova Henry, 40/22 Frei).

Zahvaljujući takvim najavama, iz kojih proizlaze i izjave igrača, kada jedna Hrvatska (i to lošija od ove današnje) pobijedi jednu Italiju (možda i bolju od ove današnje) svatko će pričati o velikom iznenađenju. I takvih je primjera puno, sve je puno iznenađenja, već nekoliko godina. Turska, Senegal, Koreja, SAD, Grčka, Porto, Monaco, Liverpool, CSKA... stalno iznenađenja. Nije li to malo čudno, s obzirom da bi se iznenađenja trebala događati tek tu i tamo? Nije li čudno da Grčka pobijedi Portugal na otvaranju prvenstva, i onda kad to ponovi u finalu, opet je iznenađenje?

Možda je vrijeme da zapadni mediji shvate da stvar nije u iznenađenjima, već u činjenici da se i drugdje igra nogomet. Ne samo u Brazilu, Argentini, Engleskoj, Italiji i Francuskoj. Igramo ga i mi u Hrvatskoj, i Ukrajinci, i Poljaci, Šveđani, Česi i druge zemlje koje nisu toliko zastupljene u vašim tiskovinama, na vašim televizorima i na vašim portalima. Mi cijenimo engleski nogomet, ali rezultati govore da bi i oni trebali cijeniti naš.

Ali ne, mi njima "popunjavamo rupu". A onda će biti iznenađenje kad popunimo mrežu nekog od njihovih favorita, pa ako bude sreće možda baš i Engleskoj. Neka, tako će biti i slađe, kao što je i do sada bilo...