Hrvatski "stručnjaci" najbolje ocijenili - sebe

Foto: Euroleague Pictures

Rudolf Jugo mogao bi se slobodno nasmijati i odmahnuti rukom na stav svojih kolega, koji su najvećem uspjehu i dvostrukoj kruni Zadra, pretpostavili Tihomira Bujana, trenera koji je vodio zadarskog drugoligaša.

Da pojasnimo, Bujan je najmanje kriv što se doveo u situaciju u kojoj će njegovo ime nepotrebno osporiti svi koji su čuli za ovaj izbor. Bivši pomoćnik baš u Zadru zaista ima reference za pohvalu jer je prošle sezone zaista napravio čudo - uvevši Borik u Final Four Kupa Krešimira Ćosića i u prvoligaško društvo.

No uz sve Bujanove dokazane kvalitete, pored trenera koji je osvojio dvostruku krunu zaista nema nikakvih argumenata. Voljeli i cijenili Rudolfa Jugu ili ne, osporavali kvalitetu hrvatske košarke kojom je Zadar dominirao ili ne, osporiti kvalitetu i znanje treneru koji je ostvario zadarski san koji se snivao gotovo dva desetljeća, puno više govori o onome tko je birao, nego onome tko (ni) je odabran.

Posebno kad se zna da se o izboru zapravo ništa i ne zna. Ni tko je birao, ni na kakav način, ni tko je drugoplasiran, tko je još bio u konkurenciji. Ništa.

Foto: Vlaho Hrdalo

To je i dokaz koliko je "snažna" struka u hrvatskoj košarci. U poplavi trenera bez imena, prezimena, ugleda i rezultata, zar je čudno da nam je košarka došla tu gdje je danas? Naša trenerska "družina" potpuno je razjedinjena, nejasna i nestručna, pa i ovakve odluke više nikoga ne čude.

Stoga ne čudi ni to što "hrvatski trener" odavno nije konkurentan izvozni proizvod čak ni na košarkaški najmanje zahtjevnim tržištima. Časni izuzetci koji su "isplivali" samo svojom zaslugom, a bez ikakve podrške nekakvih "stručnih tijela" - najbolja su potvrda.