Hrvatski tjedan iz snova

Pobjeda nad Švedskom i osiguravanje plasmana na Svjetsko prvenstvo proslavljeni su u subotnjoj noći u svim domovima gdje žive Hrvati. Zaboravite, nema mjesta na kugli zemaljskoj gdje postoji Hrvat, koji nije strepio i bodrio 11 igrača s crveno-bijelim kvadratićima, te pobjedonosno stisnuo šake nakon što je sudac De Santis odsvirao kraj.

Prije svega, ne mogu ne spomenuti prilično iritantno naglašavanje kako je "potrebno zahvaliti Nizozemcima što smo se plasirali na SP". Zar se toliko bojimo vlastitog uspjeha, da drugima moramo pripisivati nešto što smo sami zaslužili? Što smo odigrali vrhunske kvalifikacije i pobijedili sve direktne protivnike? Ili zaista netko vjeruje da su Nizozemci potrošili poneku sekundu misleći "pobijedimo Čehe da Hrvatima bude lakše"? Gluposti. Igrali su za sebe kao i svi drugi, niti zaslužuju zahvale, niti posebne pohvale. "Zahvaljivanje" Van Bastenu i njegovoj momčadi samo je nepošteno umanjivanje zasluga onih pravih heroja i zaslužnika. Naših reprezentativaca. Jer i da Nizozemci nisu pobijedili, naša bi reprezentacija u Budimpešti znala što joj je činiti. Dosad je, izuzev Malte, uvijek znala.

Foto: Davor Sajko

Bio je to savršen završetak prekrasnog tjedna, u kojem se zaista puno toga događalo. Počelo je u ponedjeljak, kad smo ovjerili ulaznicu u bolju i izvjesniju budućnost, jačanjem veza s najrazvijenijim državama Europe. Potom je stigla vijest da će Hrvatska od 2007/08 biti domaćin i muškog slaloma za Svjetski kup. O prestižu, marketinškom značaju i koristi od tog događaja zaista je izlišno razglabati, jer dobivanje utrka Svjetskog kupa za Hrvatsku znači i snažan iskorak u jačanju i povezivanju dva naša uvjerljivo najjača aduta – sporta i turizma, ovog puta zimskog.

Da nam nogomet osim sadašnjosti ima i budućnost, dokazale su pobjede U-19 i U-21 reprezentacija u kvalifikacijama za nastupe na Europskim prvenstvima. Obje reprezentacije bile su jače od svojih protivnika, bez obzira kako se zvali i osigurale nastavak kvalifikacija na prvim mjestima svojih skupina.

Foto: Goran Pervan

Istovremeno, Ivan Ljubičić i Mario Ančić "peglali" su svoje protivnike na ATP turnirima u Metzu i Tokiju i obojica stigli do finala. Dok je Mario tu zastao, propustivši i meč-loptu, Ljubo je nastavio sjajno i izvan Davis Cupa, osvojivši u nedjelju svoj drugi ATP naslov u teniskoj karijeri.

Sportskoj naciji poput Hrvatske, odlična "polu-informacija" došla je i na prilično neočekivanu temu. Naime, HRT i HOO razmišljaju o preinaci "nejasnog" programa HRT+ u – sportski kanal. Iako je ideja još u prvoj fazi, zaista je lijepo razmišljati i barem maštati o takvoj mogućnosti. Smijemo li se nadati da će oni koji odlučuju konačno spoznati kakvu ulogu u cijelom hrvatskom društvu igra sport i da ni jedna jeftina sapunica, modna revija ili (ne)reality show ne mogu iznjedriti toliko emocija, adrenalina, zajedništva i zanimanja koliko mogu hrvatski sportaši? Ako hoćete i – novca.

Što se samih Šveđana tiče, sve smo sigurniji da će se "vikinška nacija" u budućnosti mrgoditi kad god za protivnike dobiju Hrvate. Pobijedili su u baš svim ostalim utakmicama ovih kvalifikacija, zabili su 27 pogodaka, primili tri, sedam godina nisu poraženi u kvalifikacijskim utakmicama na gostovanju. Toliko dominantni Šveđani izgubili su obje utakmice od Hrvatske, "pokvarili" smo švedski niz gostujuće neporaženosti, zabili im dva (oba Darijo Srna) od tri pogotka koja su primili. Svih 27 postignutih pogodaka Švedskoj nije bilo dovoljno, jer Hrvatskoj nisu "uvalili" ni jednog. Svojom "hrabrošću i agresijom" često su plašili protivnike i izazivali respekt. Ovog puta naišli su na hrabrije, agresivnije, ali i – kvalitetnije.

Foto: Dragan Kovač

A prilično smo sigurni da nas ne vole vidjeti na suprotnoj strani ni mnogi drugi švedski sportaši i momčadi. Što reći o rukometašima, koji su pobijedili dotad nedodirljive Šveđane u svakoj, ali baš svakoj važnijoj utakmici u posljednjih nekoliko godina? O Janici koja i kad skija "s jednom nogom", Anju Pärson ostavlja sekundama iza sebe, a Anja s titulom "druge najbolje skijašice na svijetu" pobjeđuje samo kad Janice nema? Čak i košarkašima, koji su preko Švedske prošli na Europsko prvenstvo u SiCG, a i Ljubičić je "usput" izbacio Söderlinga na putu do titule u Metzu. Šveđani nam definitivno leže.

Zašto? Zato što i mi danas imamo svoje "vikinge". Hrvatska nogometna reprezentacija u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo pokazala je nešto novo. Borbu, agresivnost, želju, izgaranje do maksimuma. Istina je da kvaliteta našeg nogometa više nije na razini "fantazista" iz "vatrene" generacije, no istina je i da ova momčad ima nešto što mnoge naše momčadi dosad nisu imale. Ogromno i snažno srce, koje je jače od svih izazova. Vikinzi danas žive u Hrvatskoj!